Sueski kanal

Sueski kanal (arapski: قناة السويس, Qanāt as-Suwais) jest vještački kanal u visini mora između Sredozemnog i Crvenog mora koji povezuje lučke gradove Port Said i Suez.^[1] kroz Suesku prevlaku i koji dijeli Afriku od Azije (i dalje, Sinajsko poluostrvo od ostatka Egipta). Kanal dug 193,30 km i ključna je trgovačka ruta između Evrope i Azije.

Godine 1858. Ferdinand de Lesseps je osnovao kompaniju Sueski kanal za izričitu svrhu izgradnje kanala. Izgradnja kanala trajala je od 1859. do 1869. Kanal je službeno otvoren 17. novembra 1869. Plovilima nudi direktan put između sjevernog Atlantika i sjevernog Indijskog okeana preko Sredozemnog i Crvenog mora, izbjegavajući južni Atlantik i južni Indijski okean, te smanjenje udaljenosti putovanja od Arapskog mora do Londona za otprilike 8.900 km, na 10 dana pri 20 čvorova (37 km/h) ili 8 dana pri 24 čvora (44 km/h).^[2] Kanal se proteže od sjevernog kraja Port Saida do južnog kraja Port Tewfik u gradu Suez. U 2021, više od 20.600 plovila prešlo je kanal (u prosjeku 56 dnevno).^[3]

Originalni kanal je sadržavao jednostruki plovni put sa prolaznim lokacijama u obilaznici Balaha i Velikom gorkom jezeru.^[4] U njemu, prema planovima Alois Negrellija, nije bilo ustava, a morska voda je slobodno tekla kroz njega. Općenito, voda u kanalu sjeverno od Gorkih jezera teče na sjever zimi i na jug ljeti. Južno od jezera, struja se mijenja sa plimom u Suesu.^[5]

Kanal je bio vlasništvo egipatske vlade, ali evropski dioničari, uglavnom britanski i francuski, posjedovali su koncesijsku kompaniju koja je njime upravljala do jula 1956, kada ga je predsjednik Gamal Abdel Nasser nacionalizirao - događaj koji je doveo do Sueske krize od oktobra do novembra. 1956.^[6] Kanalom upravlja i održava državna uprava za Sueski kanal^[7] (SCA) Egipta. Prema Carigradskoj konvenciji, može se koristiti "u vrijeme rata kao i u vrijeme mira, svakim trgovačkim ili ratnim brodom, bez obzira na zastavu pod kojom plovi."^[8] Ipak, kanal je igrao važnu vojno-stratešku ulogu kao pomorska prečica i tačka gušenja. Mornarice s obalama i bazama i na Sredozemnom i na Crvenom moru (Egipat i Izrael) imaju poseban interes za Sueski kanal. Nakon što je Egipat zatvorio Sueski kanal na početku Šestodnevnog rata 5. juna 1967, kanal je ostao zatvoren tačno osam godina, a ponovo je otvoren 5. juna 1975.^[9]

Egipatska vlada pokrenula je izgradnju 2014. kako bi proširila obilaznicu Ballah za 35 km kako bi se ubrzalo vrijeme tranzita kroz kanal. Proširenje je namjeravalo skoro udvostručiti kapacitet Sueskog kanala, sa 49 na 97 brodova dnevno.^[10] Po cijeni od 59,4 milijarde LE (9 milijardi američkih dolara), ovaj projekat je finansiran kamatonosnim investicijskim certifikatima izdatim isključivo egipatskim pravnim licima i pojedincima.

Uprava za Sueski kanal službeno je otvorila novi bočni kanal 2016. Ovaj bočni kanal, na sjevernoj strani istočnog produžetka Sueskog kanala, služi istočnom terminalu za pristajanje i iskrcavanje plovila sa terminala. Kako se Istočni kontejnerski terminal nalazi na samom kanalu, prije izgradnje novog bočnog kanala nije bilo moguće pristajati ili iskrcati plovila na terminalu dok je išao konvoj brodova.^[11]

1. ^ "Sueski kanal | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 13. 11. 2023.
2. ^ "The Suez Canal – A vital shortcut for global commerce" (PDF). World Shipping Council. Arhivirano (PDF) s originala, 22. 4. 2018. Pristupljeno 15. 3. 2019.
3. ^ "Number of ships passing through the Suez Canal from 1976 to 2021". Statista. 31. 3. 2022.
4. ^ "Suez Canal Authority". Arhivirano s originala, 13. 6. 2014. Pristupljeno 2. 5. 2010.
5. ^ Elaine Morgan; Stephen Davies (1995). The Red Sea Pilot. Imray Laurie Norie & Wilson. str. 266. ISBN 9780852885543.
6. ^ "Suez Crisis". History.com. A&E Television Networks. 9. 11. 2009. Arhivirano s originala, 30. 3. 2019. Pristupljeno 17. 4. 2019.
7. ^ "SCA Overview". Suez Canal Authority. Arhivirano s originala, 25. 6. 2019. Pristupljeno 25. 7. 2019.
8. ^ Constantinople Convention of the Suez Canal of 2 March 1888 still in force and specifically maintained in Nasser's Nationalization Act.
9. ^ Feyrer, James. "Distance, Trade, and Income – The 1967 to 1975 Closing of the Suez Canal as a Natural Experiment" (PDF). National Bureau of Economic Research. Arhivirano (PDF) s originala, 11. 2. 2021. Pristupljeno 27. 3. 2021.
10. ^ "New Suez Canal project proposed by Egypt to boost trade". caironews.net. Arhivirano s originala, 29. 11. 2014. Pristupljeno 7. 8. 2014.
11. ^ "Egypt opens East Port Said side channel for navigation". Xinhua. Arhivirano s originala, 25. 2. 2016. Pristupljeno 12. 3. 2016.