Svjetionik u Aleksandriji

Svjetionik u Aleksandriji je jedno od sedam svjetskih čuda. Izgrađen je na ostrvu Farosu, u periodu između 280. i 247.godine p. n. e., za vrijeme Ptolemejskog kraljevstva.

Smatra se djelom grčkog arhitekte Sostrata a bio je visok između 120 i 137 metara, sagrađen na ulazu u aleksandrijsku luku.

Kao jedno od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta, svjetionik je stoljećima bio najviša građevina izgrađena ljudskim rukama.

Oštećen tokom tri zemljotresa u periodu između 956. i 1323. godine, od svjetionika su ostale tek ruševine. Treće je najdugovječnije drevno svjetsko čudo nakon Mauzoleja u Halikarnasu i postojeće Velike piramide u Gizi.

Do 1480. godine ostaci svjetionika su korišteni za izgradnju citadele Qaitbay. Francuski arheolozi su 1994. godine otkrili neke ostatke svjetionika na dnu istočnog dijela aleksandrijske luke.^[1]

Egipatsko državno ministarstvo za antikvitete je planiralo krajem 2015. godine, od potopljenih ruševina drevne Aleksandrije, uključujući i one sa Farosa, formirati podvodni muzej.^[2]

Radio je po sistemu rotirajućih ogledala, preko dana je rasprostranjivao svjetlost od sunčevih zraka, a preko noći uz pomoć baklje. Smatra se da je izgrađen po naredbi Ptolomeja II.

1. ^ Blaga potopljenog grada Pristupljeno 27.01.2016.
2. ^ Od potopljenih ruševina Aleksandrije izgradit će se prvi podvodni muzej Pristupljeno 27.01.2016.