Toponim

Toponimi (grč. τόπος topos = mjesto, + ὄνομα – onima = ime) su usvojena imena naseljenih mjesta, brda, planina, rijeka i ostalih geografskih pojmova.^[1] Drugim riječima,

toponimi su vrsta riječi koje označavaju imena mjesta, njiva, pašnjaka, polja, naselja, gradova, ulica, trgova, dijelova grada i naselja i slična mjesta. Spadaju u oznake koje daju prve informacije o određenim mjestima, o ljudima, kulturama, vjerama i običajima onih koji žive ili su živjeli na tim mjestima i spadaju u prvorazredne historijske i kulturno-historijske izvore i spomenike.

^[2]

Jedna od definicija također kaže da su toponimi vlastita imena prirodnih i društvenih geografskih objekata u prostoru. Predmet su istraživanja mnogih nauka i njihovih oblasti, posebno toponomastike, geografije, historije i drugih.

Uobičajeno je da se toponimi svrstavaju u tri osnovne grupe:

• ekonimi ili ojkonimi – imena naseljenih mjesta: Bihać, Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Tuzla, Zenica i Kotor-Varoš, Begov Han, Petrovo Polje, Lušci Palanka, Donja Lupljanica, Gornji Šeher i drugi.
• oronimi – imena planina, brda uzvisina, livada, ravnica i sl.: Arapovo brdo, Bijambare, Bijeli Brijeg, Carevo polje, Crni vrh, Majevica, Selkina bara, Šehitluci, Trebević, Vlašić i ostala
• hidronimi – imena voda: rijeka, potoka, jezera, mora i okeana: Atlantik, Bakin potok, Boračko jezero, Crna rijeka, Drina, Ilomska, Una, Vrbanja i drugi.

1. ^ Klajić B. (2007): Rječnik stranih riječi. Školska knjiga, Zagreb.
2. ^ Filipović M. (2007). O značenju toponima. Nezavisne novine 20.06.2007.http://www.nezavisne.com/index/kolumne/O-znacenju-toponima/11004.