Tricij (grčki tritós »treći«) je pored protija i deuterija prirodni izotop vodika.[1][2] Njegovo atomsko jezgro se ponekad naziva i triton. Hemijski simbol tricija je 3H, a pojednostavljeno se može obilježiti sa T. U poređenju sa deuterijem, pored što ima proton u atomskom jezgru, ne posjeduje jedan, već dva neutrona. Međutim ovo atomsko jezgro je nestabilno i raspada se sa vremenom poluraspada od 12,32 godina po emisiji jednog elektrona u 3He (beta raspad). Također, tricij je radioaktivan.[3]
Iako izotopi istog hemijskog elementa imaju jednake fizičke i hemijske osobine, kod vodika se zbog značajne razlike u težini atomskog jezgra pojavljuju različite fizičke osobine između obične, teške i preteške vode. Tricij oksid (preteška voda) T2O ima tačku ključanja od 101,51 °C, a tačka topljenja iznosi 4,48 °C.
Tricij su prvi otkrili 1934. godine Ernest Rutherford, Mark Oliphant i Paul Harteck nakon bombardovanja deuterija deuteronima (jezgrima deuterija). Deuterij je još jedan izotop vodonika, koji se u prirodi nalazi u procentu od 0,015%.[4][5] Njihov eksperiment nije mogao izolovati tricijum, što su prvi postigli 1939. Luis Alvarez i Robert Cornog, koji su također shvatili radioaktivnost tricija.[6][7] Willard Libby je 1954. godine prepoznao da se tricij može koristiti za radiometrijsko datiranje vode i vina.[8]
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search