Ovaj članak ili njegov dio sadrži zastarjele podatke. |
Republika Turska Türkiye Cumhuriyeti (tr) |
||||||
---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
Uzrečica: Yurtta Barış, Dünyada Barış bosanski: Mir kući, mir u svijetu |
||||||
Himna: İstiklâl Marşı |
||||||
Položaj Turske
|
||||||
Glavni grad | Ankara 39°55′N 32°50′E / 39.917°N 32.833°E |
|||||
Najveći grad | Istanbul | |||||
Službeni jezik | turski | |||||
Državno uređenje | Republika | |||||
Recep Tayyip Erdoğan | ||||||
Fuat Oktay | ||||||
Zakonodavstvo | ||||||
Nezavisnost | od Osmanlijskog Carstva | |||||
• Priznato |
24. juli 1923. | |||||
Površina | ||||||
• Ukupno |
783.562 km2 (37. na svijetu) | |||||
2,03% | ||||||
Stanovništvo | ||||||
• Ukupno (2019) |
83.154.997[1] (16. na svijetu) | |||||
• Gustoća |
105/km2 (107 na svijetu) | |||||
BDP (PKM) | 2011 | |||||
• Ukupno |
$1.259,98 milijardi (15.) | |||||
$17.499 | ||||||
Gini (2010) | 40.2 (-) | |||||
HDI (2021) | ▲0.838 (visok) (48. na svijetu) | |||||
Valuta | Turska lira (TRY) | |||||
Vremenska zona | (UTC+3) | |||||
Topografija | ||||||
Ararat 5 166 m |
||||||
Van 3 765 km2 |
||||||
Eufrat 2 780 km |
||||||
Pozivni broj | +90 | |||||
Internetska domena | .tr |
Turska (turski: Türkiye), službeno Republika Turska (turski: Türkiye Cumhuriyeti /ⓘ/), granična je transkontinentalna parlamentarna republika, sa manjim dijelom površine u jugoistočnoj Evropi (Balkan) i većim dijelom u zapadnoj Aziji (Anadolija). Graniči s osam država: Bugarskom na sjeverozapadu, Grčkom na zapadu, Gruzijom na sjeveroistoku, Armenijom, Iranom, Azerbejdžanom na istoku i Irakom i Sirijom jugoistoku. Okružena je Sredozemnim morem na jugu, Egejskim morem na zapadu i Crnim morem na sjeveru. Mramorno more, Bosfor i Dardaneli (koji zajedno čine turski tjesnac) dijele Tursku na Trakiju i Anadoliju, tj. odvajaju Evropu od Azije.[2] Turska se nalazi na raskršću Evrope i Azije i zemlja je značajnog geostrateškog značaja.[3]
Područje današnje Turske je naseljeno još od paleolitika, uključujući i raznovrsne stare anadolijske civilizacije, Eoljane, Jonske Grke, Tračane i Perzijance. Nakon što je Aleksandar Veliki osvojio ovo područje isto je helenizirano, što je nastavljeno tokom rimske vladavine i prijelaza u Bizantijsko carstvo.[4][5] Seldžuski Turci su počeli naseljavati ove prostore u 11. stoljeću, čime započinje proces turkizacije koji je uveliko ubrzan seldžuskom pobjedom nad Bizantijcima u bitci kod Mancikerta 1071. godine. Seldžuci su vladali Anadolijom sve do invazije Mongola 1243. godine, nakon čega su se raspali na nekoliko manjih turskih bejlika.[6]
Počevši od kraja 13. stoljeća, Osmanlije su ujedinili Anadoliju i stvorili carstvo koje će obuhvatati veći dio jugoistočne Evrope, zapadne Azije i sjeverne Afrike, postajući tako velesila u Evroaziji i Africi tokom ranog novog vijeka. Carstvo je doseglo vrhunac svoje moći, između 15. i 17. stoljeća, posebno za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog (1520–1566). Nakon druge osmanlijske opsade Beča 1683. godine i kraja Velikog turskog rata 1699. godine, Osmanlijsko carstvo je ušlo u dugo razdoblje opadanja moći. Reforme Tanzimata iz 19. stoljeća, koje su imale za cilj moderniziranje osmanlijske države, pokazale se neadekvatnim u većini područja i nisu uspjele zaustaviti raspad carstva.[7]
Osmanlijsko carstvo je ušlo u prvi svjetski rat (1914–1918) na strani centralnih sila i na kraju je poraženo. Nakon prvog svjetskog rata, veliki konglomerat teritorija i naroda, od kojeg se ranije sastojalo Osmanlijsko carstvo je podijeljen na nekoliko novih država. Turski rat za nezavisnost (1919–1922), pokrenut od strane Mustafe Kemala Ataturka i njegovih kolega u Anadoliji, je rezultirao uspostavom moderne Republike Turske 1923. godine, s Ataturkom kao njenim prvi predsjednikom.[8]
Turska je demokratska, sekularna, unitarna, parlamentarna republika s bogatom kulturnom baštinom.[9][10] Službeni jezik u zemlji je turski a maternjim jezikom ga smatra oko 85% stanovništva.[11] Oko 70 do 80% stanovništva Turske se identificira kao etnički Turci. Najbrojnija manjina su Kurdi sa 20% stanovništva dok su ostale manjine Čerkezi, Albanci, Arapi, Bošnjaci i Lazi.[9][12][13][14][15] Velika većina stanovništva su muslimani. Turska je članica UN-a, NATO-a, OECD-a, OESS-a, OIC-a i G-20. Nakon što je postala jedna od prvih članica Vijeća Evrope 1949. godine, Turska je postala pridruženi član Evropske ekonomske zajednice 1963. godine, pridružila se Carinskoj uniji EU-a 1995. godine i započela pune pregovora o članstvu u Evropskoj uniji 2005. godine.[16] Rast Turske privrede i turska diplomatska inicijativa dovele su do priznanja Turske kao regionalne sile.[17][18][19][20]
Ankara je glavni grad iako je Istanbul najmnogoljudniji grad i kulturni i privredni centar države.
Kurds are the largest ethnic minority group (about 20%), and Armenians, Greeks, Sephardic Jews,...
Turkey has numerous non-Turkish ethnic groups of which the Kurds are the largest, comprising approximately 20% of the population.
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search