Um

Um je vid intelekta i svjesnosti izražen kombinacijom misli, shvatanja, pamćenja, osjećaja, volje i mašte,^[1][2] uključujući sve nesvjesne kognitivne procese. Izraz je često korišten za misaone procese razuma. Um se očituje subjektivno kao tok svjesnosti.

Teorije uma i njegove funkcije su brojne. Najranije zabilježene spekulacije daju Zarathuštra, Buda, Platon,^[3] Aristotel,^[4] Adi Šankara i drugi starogrčki, indijski, te kasnije islamski filozofi. Prednaučne teorije temeljene na teologiji su se koncentrirale na navodnom odnosu između uma i duše, naše nadprirodne, božanstvene ili bogom dane esencije. Većina savremenih teorija koje polaze od naučnih istraživanja mozga teoriziraju da je um epifenomen mozga koji posjeduje i svjesne i nesvjesne aspekte.

Uveliko se raspravlja koje osobine čine um. Neki tvrde da um sačinjavaju isključivo više intelektualne funkcije, ponajviše razum i pamćenje. U ovakvom stavu emocije - ljubav, mržnja, strah, radost - su po prirodi primitivnije, odnosno subjektivnije, i na njih bi se trebalo gledati odvojeno od uma. Drugi tvrde da razna racionalna i emocionalna stanja ne mogu biti tako razdvojeni, da su iste prirode i porijekla, te da bi stoga trebala biti smatrana dijelom onog što nazivamo umom.

1. ^ "Mind | Psychology, Philosophy & Neuroscience | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 6. 2023.
2. ^ "Mind - definition of mind by The Free Dictionary". web.archive.org. 29. 6. 2021. Arhivirano s originala 29. 6. 2021. Pristupljeno 27. 6. 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
3. ^ "Φαίδων". Oxford Scholarly Editions Online (jezik: engleski). doi:10.1093/actrade/9780198145691.book.1/actrade-9780198145691-work-4. Pristupljeno 27. 6. 2023.
4. ^ Nussbaum, Martha Craven (1992). Essays on Aristotle's De Anima (jezik: engleski). Clarendon Press. ISBN 978-0-19-824461-5.