Austro-ugarska nagodba

Austro-ugarska nagodba (njemački: Ausgleich, mađarski: kiegyezés) odnosi se na dogovor iz 1867. godine, kojim je utemeljena Dvojna ili Austro-Ugarska Monarhija.

Nagodbu su potpisali Franjo Josip I. i mađarska delegacija na čelu s Ferencom Deákom. Pratile su je brojne propale ustavne promjene Habsburške Monarhije. Po novom sporazumu, Mađari su postali dominantni u vladi Mađarske, koja je dobila skoro ravnopravan status kao i austrijska vlada u Beču, dok je zajednički vladar, odnosno car i kralj, imao ovlasti nad vojskom, pomorskom flotom, vanjskim poslovima i slično.

Dvojna Monarhija, utemeljena na temelju Ausgleicha, trajala je još 50 godina, sve dok se nije raspala 1918., porazom monarhije u Prvom svjetskom ratu.

Državnopravnim ugovorom, načinjenim 1867. kojim su uređeni odnosi među zemljama pod vlašću Habsburgovaca za posljednjih 50 godina opstojanja Monarhije. Nagodba je nastala kao rezultat sporazuma između austrijskih i ugarskih vladajućih političkih krugova. Formalno su je tvorila dva zakona: jedan se odnosio na austrijski, a drugi na ugarski dio Monarhije.

Prema sadržaju Nagodbe Monarhija je ustrojena kao zajednica dviju država (dualizam), od kojih je svaka imala zasebni ustav i tijela državne vlasti, a zajednički su im bili vladar, vojska, vanjski poslovi i za sve to nužne financije. U okviru dualističkog ustroja države uskoro (1868.) su uređeni i odnosi Hrvatske s Ugarskom (Hrvatsko-ugarska nagodba).