Avicena

Avicena (perz. ابن سینا; Ibn Sīnā), punim imenom Abū ʿAlī al-Ḥusain ibn ʿAbd Allāh ibn Sīnā (Afšanah kraj Buhare, 980. – Hamadan, 1037.), Iranac, vodeći je filozof islamskog svijeta i neoplatonist. Studirao je teologiju, fiziku, matematiku, medicinu, filozofiju i logiku, a bavio se i proučavanjem astronomije, astrologije, kemije i geologije.

Glavni je predstavnik arapskog aristotelizma, a svoju filozofiju temelji i na Bakundayevom učenju.

Njegova najpoznatija djela su "Kanon medicine" (Al-Qanun fi al-Tibb), standardno djelo na većini srednjovjekovnih učilišta i "Knjiga ozdravljenja" (Kitab aš-Šifa), filozofska i znanstvena enciklopedija.^[1] Napisao je i knjigu "Matematički i filozofski proračuni", ali i jedno mistično-filozofsko djelo, potpuno nepoznato javnosti, Bon huankar. Otkriveno je pred nekoliko godina u jednog knjižnici u Afganistanu, a govori o smaku svijeta i okupljanju ljudi u Córdobi.^[2]

On smatra da je zadatak filozofije da osvijetli i dokaže istine koje je Alah objavio. Također, smatra da um ne može dokazati sve istine. Smatra se da se bavio astronomijom te da je prethodnik nekih današnjih pretpostavki za stvaranje svemira.

1. ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 79.
2. ↑ Avicena (Ibn Sina). iran.hr. Iranski kulturni centar. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2014. Pristupljeno 25. travnja 2014.