Balkanski poluotok

Ovo je glavno značenje pojma Balkanski poluotok. Za kontroverze vezane za ovaj termin pogledajte Balkanski poluotok (kontroverze).
Balkan po široj definiciji

Balkanski poluotok je naziv za geografsko-političku regiju Europe omeđenu - ovisno o autorima - na sjeverozapadu bilo Kvarnerskim, bilo Tršćanskim zaljevom, bilo nekim drugim mjestom na Jadranskom moru, a na istoku ili ušćem Dunava u Crno more ili čak do luke Odesa u današnjoj Ukrajini. Obzirom na širinu i nesigurnost mjesta tako postavljenih granica regije prema preostalom kopnu Europe, s aspekta geografske struke nije pravilno govoriti o "poluotoku". Prvi koji je u povijesti spomenu povijest "Balkanskog poluotoka" bio je njemački prirodoslovac Johann August Zenne, koji je 1808. godine predložio da bi se moglo govoriti o poluotoku koji bi na sjeveru bio omeđen Balkanskim gorjem koje se proteže na području današnje Bugarske paralelno s rijekom Dunav: Zenne je pogrešno pisao da se to gorje proteže sve do Jadrana - što su geološka i geografska struka poslije suglasno odbacile. Međutim je potom tijekom 19. stoljeća pojam "Balkan" korišten kao geopolitička odrednica koja je obuhvaćala europski dio Osmanskog carstva, čije su se državne granice tijekom tog stoljeća vrlo postupno povlačile prema jugu.[1]

Za utvrđivanje govora o Balkanskom poluotoku početkom 20. stoljeća uvelike je zaslužan Jovan Cvijić (1865.-1927.), međunarodno priznati srbijanski geograf i osnivač Srpske akademija nauka i umetnosti. Njegova tumačenja bila su sukladna teritorijalnim pretenzijama Srbije s početka 20. stoljeća, te je on predlagao da se i čitavu Slovenija promatra kao dio Balkana; čije je zapadne geopolitičke granice on identificirao s etničkim prostorom kojega su zauzimali "Srbohrvati" - među koje je on ubrajao i Slovence. Kako je riječ o geopolitičkom, a ne geografskom pojmu, nakon prestanka znatnijeg Turskog prisustva u geografiji za područja "Balkanskog poluotoka" uglavnom koristi naziv "Jugoistočna Europa" (kojom se - ovisno o izvorima - obuhvaća također i područja Rumunjske i Moldavije, te Cipar; ali se ponekad iz nje isključuje Sloveniju, Hrvatsku i Grčku). U kartografiji se naziv "Balkanski poluotok" u 20. stoljeću koristio u kartografiji, ali se tada tim nazivom uglavnom ne obuhvaćaju područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske.[2]

Regija je dobila ime po planini Balkanu - koju Bugari zapravo zovu Stara Planina. Kako je "balkan" turska riječ za planinu, prijevod bugarskog imena te bugarske planine na turski glasi "Koca Balkan".

Puna realizacija geopolitičke ideje "Balkana" je izgledala nadohvat ruke 1940.-ih godina: najprije su pod britanskim okriljem 1941. godine o stvaranju balkanske konfederacije dogovorile izbjegličke vlade Kraljevine Jugoslavije i Grčke (britanska ideja je bila da ta konfederacija obuhvati također i Albaniju, Bugarsku i Rumunjsku); da bi se nakon kraja II. svjetskog rata na provođenju takve ideje dosta približile komunističke vlasti Jugoslavije, Albanije i Bugarske. One su planirale proširivanje jugoslavenske federacije pristupanjem Bugarske i Albanije kao novih republika, kojima bi se u stvaranje velike balkanske federacije po mogućnosti pridružila i Grčka: ondje je 1940.- godina vođen Grčki građanski rat u kojem su komunisti podržani iz susjednih komunističkih država nastojali ovladati i tom zemljom. Planovi balkanskog ujedinjavanja su pali u vodu kada je SSSR u vrijeme Rezolucije Informbiroa 1948. godine prestao podržavati takvu ideju, nakon koje su prekinuti kako jugoslavenski pregovori o ujedinjenju s Bugarskom,[3] tako i s Albanijom.[4]

  1. "HRVATSKA KAO ZAPADNI BALKAN – GEOGRAFSKA STVARNOST ILI NAMETNUTI IDENTITET?", Mirela Slukan Altić, Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, Vol. 20 No. 2 (112), 2011.
  2. Mirela Slukan Altić, op. cit.
  3. "MOTIVI JUGOSLAVENSKO - BUGARSKOG POVEZIVANJA POTKRAJ 2. SVJETSKOG RATA I U PORAĆU", Igor Ivašković, Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, Vol. 31 No. 3, 2022.
  4. "Odnos jugoslavenskoga i albanskoga komunističkog vrha od kraja Drugoga svjetskog rata do prekida odnosa (1945. – 1948.)", Boris Suljagić, "Časopis za suvremenu povijest", 1/2019

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search