Bokelji

»Bokelj« preusmjerava ovamo. Za nogometni klub iz Kotora, pogledajte FK Bokelj Kotor.

Bokelji su stanovnici područja Boke u Crnoj Gori.^[1] Od dolaska Slavena na Jadran i njihova pokrštavanja do izgradnje modernih nacionalnih identiteta u 19. stoljeća Bokelji su pripadnici hrvatskoga genusa, katoličke su vjere i hrvatskoga jezika, odnosno do 1918. godine Hrvati. To se, između ostaloga očituje stvaranjem strukovnih udruga poput Bokeljska mornarica iz 809. godine, čiji je statut napisan 1463. godine, i današnje baštinice Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809., koje su nesumnjivo hrvatske.^[2] Nakon 1918. i ulaska Boke u sastav Kraljevine Jugoslavije, jača proces odhrvaćivanja ovoga područja.^[3][4] Dalji procesi nastupaju priključenjem Boke Crnoj Gori 1945. godine, kad su ustanovljene savezne jedinice nove Jugoslavije (za vrijeme rata govorilo se o Crnoj Gori i Boki kotorskoj, odnosno o Crnogorcima i Bokeljima), te je popis iz 1948. godine karakteriziran velikim pritiskom na pučanstvo da se očituju kao Crnogorci.^[4] Bokeljski Hrvati su početkom 21. stoljeća manjina, popis iz 2011. godine navod za Kotor 1.553 Hrvata od ukupno 22.601 stanovnika, što je manje od 7 %.^[5]

1. ↑ Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, 2015., ISBN 978-953-0-40040-5, str. 100
2. ↑ glas-koncila.hr, Početkom tridesetih godina XX. stoljeća postojala je inicijativa stvaranja saveza dalmatinskih historijsko-viteških udruženja, koju su trebale sačinjavati Viteško alkarsko društvo Sinj, Plemenito tijelo Bokeljske mornarice – Kotor, Kumpanjija iz Blata i Moreška iz Korčule. Isto tako od brojnih povijesnih dokaza o njezinu hrvatskom karakteru govori i činjenica da je potkraj devedesetih godina XIX. stoljeća u Kotoru djelovalo Hrvatsko radničko društvo »Napredak« (1897.), a po pravilu članovima su mogli biti radnici, obrtnici i trgovci nastanjeni u Kotoru i Boki hrvatske nacionalnosti. U statutu je postojala uredba da ako društvo prestane djelovati, njegova imovina prelazi na bratovštinu »Bokeljska mornarica«, što svjedoči i o hrvatskom karakteru bratovštine. Konačno je na blagdan sv. Vincence u Blatu 1996. potpisano bratimljenje Bokeljske mornarice, Viteškoga udruženja Sinj i Kumpanjije. Te hrvatske viteške postrojbe sudjelovale su i na prvom postrojavanju predsjedniku dr. Franji Tuđmanu tijekom polaganja vijenca na Oltaru domovine na Medvedgradu. Nikada se nitko od središnjice Bokeljske mornarice nije ogradio od toga čina, jasno priznajući da su hrvatska povijesna postrojba, mudro šuteći u tada olovnim vremenima za Hrvate Boke sredinom devedesetih., Tomislav Vuković, objavljeno 24. svibnja 2018., pristupljeno 2. kolovoza 2018.
3. ↑ Opća i nacionalna enciklopedija, natuknica Boka kotorska, sv. 3., ISBN 953-7224-03-1, str. 94
4. ↑ ^{a b} www.hic.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2006. (Wayback Machine), Od većih i poznatijih gradova, pravoslavna većina 1910., a tako je bilo i prije, zabilježena je jedino u Risnu. Sva ostala gradska naselja: Kotor, Perast, Tivat, Dobrota, Prcanj, Herceg-Novi i Budva imali su katoličku, tj. hrvatsku, većinu pučanstva. Izrazito katolički predjeli bili su poluotok Vrmac u Boki kotorskoj te južni dio Spica, od Sutomora do granice prema Crnoj Gori. ... Kako je priključenje Boke Crnoj Gori uslijedilo tek 1945. godine, kad su ustanovljene savezne jedinice nove Jugoslavije (za vrijeme rata govorilo se o Crnoj Gori i Boki kotorskoj, odnosno o Crnogorcima i Bokeljima), to je popis iz 1948. godine karakteriziran velikim pritiskom na pučanstvo da se očituju kao Crnogorci. Medjutim, karakterističan podatak je onaj iz Graf. 3 kako je broj Srba i Hrvata u Crnoj Gori, te 1948. god. bio isti, dok u 1991. godini imamo skoro 9 puta vise Srba., pristupljeno 2. kolovoza 2018.
5. ↑ monstat.org, Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011. godine, Stanovništvo Crne Gore prema polu, tipu naselja, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeroispovijesti i maternjem jeziku po opštinama u Crnoj Gori, Podgorica, 12. 07. 2011. godine, pristupljeno 2. kolovoza 2018.