Bokeljski Hrvati

Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Bokelji. (Rasprava)

Bokeljski Hrvati pripadnici su najjužnije hrvatske etničke skupine. Nastanjeni su na području Boke u Crnoj Gori, a podrijetlo vuku od Dukljana,^[1] najjužnijeg plemena Crvenih Hrvata.

Iako su danas brojčano u manjini, važnost Bokeljskih Hrvata za Boku kotorsku ne ogleda se u njihovoj brojnosti, već u doprinosu kulturnoj baštini Boke, koji je nesrazmjerno veći od današnjeg etničkog udjela Hrvata.

Boka je smještena jugoistočno od Dubrovnika, duž obale od Herceg Novog, pa do blizu Bara, a svoje ime dobiva po gradu Kotoru i tal. riječi‚ ’boca, u značenju ušće’. Godine 1945. pripojena je Crnoj Gori, a u dubljoj povijesti pripadala^[2] je području Crvene Hrvatske. Etničko-religijska struktura napose se počela mijenjati^[3] nakon 1991. godine.

Bokeljski Hrvati su u 18. stoljeću imali više od 300 brodova^[4] i bijahu rival Dubrovniku i Veneciji. Jedan od poznatijih Bokelja bio je Matej Zmajević ili Matija Zmajević (1680. – 1735.), admiral baltičke mornarice i brodograditelj koji je ruskom caru Petru I. Velikom izgradio flotu u Voronježu. Ovaj čovjek imao je velikih uspjeha u pomorskim bitkama protiv Šveđana, pa je iz toga razloga uz velike vojne počasti (odlikovan redom Aleksandar Nevski), sahranjen u katoličkoj crkvi u Moskvi. Petar I. Veliki čini još jednu čast, i šalje^[4] svoje mlađe časnike u Perast u Boku na studiranje pomorskih znanosti.

Od ostalih poznatih Bokelja, tu su još Tripun Kotoranin, kotorski zlatar, koji je radio 1476. na dvoru^[4] Ivana Groznog u Moskvi; Krsto Čorko, koji je u drugoj polovici 17. stoljeća postao španjolski markiz i guverner Baleara,^[4] inače je bio pomorski kapetan; kapetan Petar Želalić (Zhelalich), koji je postao član reda Malteških vitezova, a sa svojim malenim šambekom (tipom broda berberskih gusara), kojim je 19. 9. 1760. potukao^[4] turski brod naoružan s 82 topa; Antun Luković, glavni inženjer na projektu gradnje Sueskog kanala (1859. – 1869.); Ivan Visin (1806. – 1868.), pomorski kapetan i istraživač koji je iz Antwerpena 1852. krenuo na put oko svijeta na brodu "Splendido".^[4]

1. ↑ Bokeljski Hrvati pristupljeno 10. svibnja 2020
2. ↑ croatia.mons.hr: Povijest Hrvatske  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. lipnja 2008. (Wayback Machine)
3. ↑ Josip Pečarić, Hrvati Boke Kotorske od 1918. godine do danas  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2006. (Wayback Machine), Medjunarodni znanstveni skup, "Jugoistočna Europa 1918.-1995."
4. ↑ ^{a b c d e f} Dubrovnik