Charles de Gaulle

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

»Charles de Gaulle« preusmjerava ovamo. Za francuski nosač zrakoplova, pogledajte Charles de Gaulle (R91).

Charles de Gaulle
18. Predsjednik Francuske 1. Predsjednik Pete Republike Koprinc Andore
trajanje službe 8. siječnja 1959. – 28. travnja 1969.
Prethodnik	René Coty
Nasljednik	Georges Pompidou (nakon dvomjesečne pauze u kojoj je vladao Alain Poher)
149. premijer Francuske
trajanje službe 1. lipnja 1958. – 8. siječnja 1959.
Prethodnik	Pierre Pflimlin
Nasljednik	Michel Debré
1. predsjednik Privremene vlade Koprinc Andore 124. premijer Francuske
trajanje službe 3. lipnja 1944. – 26. siječnja 1946.
Prethodnik	nitko
Nasljednik	Félix Gouin
Rođenje	22. studenog 1890., Lille, Francuskaotta
Smrt	9. studenog 1970., Colombey-les-deux-Eglises, Francuska
Politička stranka	UDR
Zanimanje	general

Charles André Joseph Marie de Gaulle (Lille, 22. studenog 1890. – Colombey-les-deux-Eglises, 9. studenog 1970.), u Francuskoj često nazivan Général de Gaulle, je bio francuski general i državnik, vršitelj dužnosti 18. predsjednika Francuske.

Prije Drugog svjetskog rata, de Gaulle je bio poznat kao vojni taktičar za oklopno ratovanje te se zalagao za koncentrirano korištenje oklopnih i zračnih snaga. Tijekom rata dosegao je čin brigadnog generala te je bio predsjednik vlade Slobodne Francuske koja je bila u egzilu. Između 1944. i 1946., nakon oslobođenja Francuske od Osovinske okupacije, bio je predsjednik Privremene vlade.

Pozvan da nakon Alžirskog puča 1958. formira novu vladu, inspirirao je novi ustav, te je 1959. stupio na dužnost 1. predsjednika, 18. ukupno, Pete Republike. Njegova politička ideologija je znana kao gaullizam (francuski Gaullisme), a izvršila je velik utjecaj na modernu francusku politiku. Gaullizam, koji je sebe izdigao iznad političkih stranaka i ljevičarsko-desničarskih distinkcija, primarno je karakteriziran željom za samostalnošću unutar okvira hladnog rata, ekonomskim dirigismom i volontarizmom.^[1] Iako su većina golista bili ljevičari, ideologija se smatra socijalkonzervativnom, te se navodi kao službena inspiracija za kasniju RPR i današnji UMP, no postoji velika razlika između tih "neogaullističkih" stranka i izvorne ideologije.

1. ↑ The Oxford companion to politics of the world. Joel Krieger, Margaret E. Crahan 2. izdanje. Oxford University Press. Oxford. 2001. ISBN 0-19-511739-5. OCLC 45172967CS1 održavanje: others (link)