Elektrodinamika je grana fizike koja obuhvaća pojave vezane uz gibanje električnih naboja, svojstva električnih struja, električnih vodiča i nabijenih subatomskih čestica te elektromagnetsko zračenje, uz prisutnost električnoga i magnetskoga polja. U početku razvoja znanosti o elektricitetu i magnetizmu smatralo se da električne i magnetske sile trenutačno djeluju na daljinu, te da je za to djelovanje nebitno kako se tijela gibaju. Na toj pretpostavci izgrađena je matematička teorija, kojoj rezultati vrijede samo u elektrostatici. Pokusi M. Faradaya pokazali da postoji električno polje u prostoru među električnim nabojima, odnosno magnetsko polja među magnetskim polovima. Prema novom shvaćanju svaki naboj posvuda u prostoru trajno stvara polje u kojem se onda drugi naboji sa svojim poljem gibaju.
Matematički obrađena teorija Jamesa Clerka Maxwella (1864.) električne i magnetske pojave povezuje u jedinstven sustav. Do tada su bile razmatrane odvojeno i u usporedbi s gravitacijom. Druga je važna postavka da se utjecaji ne šire trenutno, to jest beskonačno brzo, već nekom konačnom brzinom svjetlosti c, koja je temeljna konstanta Maxwellove teorije, a kasnijim pokusima utvrđena je kao brzina svjetlosti u vakuumu. Te dopune ne mijenjaju Coulombov zakon, ali imaju bitan utjecaj na ispravno objašnjenje dinamičkih pojava. S Maxwellovim jednadžbama teorija elektromagnetizma postala je egzaktna znanost, jednako kao i mehanika nakon Newtonovih zakona. Pokusima potvrđena ispravnost postavki elektrodinamike imala je važnu ulogu u oblikovanju teorije relativnosti i, kasnije, opće kvantne relativističke teorije polja.[2]
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search