Elektron

Elektron
Crookesova cijev: elektroni putuju ravno s lijeve strane gdje je katoda, na desnu stranu gdje je anoda (žica na dnu cijevi desno). Kao dokaz struje elektrona postavljen je Malteški križ koji baca sjenu na desnu stranu cijevi.
Kompozicija:	Elementarna čestica
Čestična statistika:	Fermion
Grupa:	Lepton
Porodica:	Prva
Međudjelovanje:	gravitacijsko, elektromagnetsko, slabo
Simbol(i):	e⁻, β⁻
Antičestica:	Pozitron (antielektron)
Teoretiziran:	Richard Laming (1838. – 1851.), G. Johnstone Stoney (1874.) i ostali
Otkriven:	Joseph John Thomson (1897.)
Masa:	9,109 382 15(4 5)×10−31 kg 5,485 799 094 3(23)×10−4 u [1 822,888 502 04(7 7)]−1 u 0,510 998 910 (13) MeV/c2[1]
Električni naboj:	−1 e −1,602 176 487 (40)×10−19 C −4,803×10−10 esu
Magnetski moment:	−1,001 159 652 181 11 μB
Spin:	1⁄2

Elektron je negativno nabijena, stabilna subatomska čestica. Elektron je uz proton i neutron jedna od sastavnih čestica atoma. Pripada fermionima i leptonima, najlakši je od tri otkrivena električki nabijena leptona. Valna duljina λ elektrona zadana je de Broglievom relacijom:

${\displaystyle \lambda ={\frac {h}{m_{e}\cdot v}}}$

gdje je v nerelativistička brzina elektrona, h Planckova konstanta, m_e masa elektrona. Najčešće se elektroni oslobađaju iz atoma, molekula ili kristalne rešetke obasjavanjem svjetlošću, izlaganjem rendgenskomu zračenju ili elektronima, zagrijavanjem na visoke temperature i slično. Atomske jezgre izbacuju elektrone u obliku beta-zračenja (radioaktivnost); elektroni nastaju i u nizu procesa među elementarnim česticama. Par elektron-antielektron nastaje iz visokoenergijskoga gama-kvanta (energije iznad 1 MeV).^[2]

1. ↑ P.J. Mohr, B.N. Taylor, and D.B. Newell: "The 2014 CODATA Recommended Values of the Fundamental Physical Constants". This database was developed by J. Baker, M. Douma, and S. Kotochigova. National Institute of Standards and Technology, Gaithersburg, MD 20899.
2. ↑ elektron, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.