Enlil

Enlil
Mezopotamska mitologija
Bog vjetra, zraka, zemlje i oluja
Perzijski pečatni cilindar nastao između 550. i 350. pr. Kr. Pečatni cilindar prikazuje nepoznatog kralja s rogatom krunom, Enlilovim glavnim simbolom.
Druga imena	𒀭𒂗𒆤
Boravište	Nippur
Simbol	Rogata kruna
Centar kulta	Nippur
Suprug(a)	Ninlil
Roditelji	Anu i Ki
Djeca	Ninurta, Nanna, Ninazu, Nergal, Enbilulu
Ekvivalent	Elil (babilonski), Kumarbi (hetitski)

Enlil (sumerski: 𒀭𒂗𒆤, ^dEN.LÍL, gospodar vjetra)^[1][2][3], kasnije znan kao Elil, bog je u mezopotamskoj mitologiji asociran s vjetrom, zrakom, zemljom i olujama.^[4] Prvi put se javlja kao vrhovni bog sumerskog panteona,^[5] a kasnije ga štuju Akađani, Babilonci, Asirci i Hurijci. Glavno mjesto štovanja Enlila bio je hram Ekur u Nipuru, za kojeg se smatralo da ga je sam Enlil sagradio te da je hram povezivao nebo sa zemljom. U sumerskim tekstovima ponekad nosi ime Nunamnir. Prema jednoj sumerskoj himni, Enlil je toliko svet da ga drugi bogovi nisu mogli gledati. Rastom Nipura tijekom 2. tisućljeća pr. Kr. došlo je do rasta Enlilovog kulta. Enlilov kult doživljava pad nakon što su Elamiti opljačkali Nipur 1230. pr. Kr. Enlila je s vremenom na mjestu vrhovnog mezopotamskog boga zamijenio babilonski bog Marduk. Babilonski bog Bel sinkretički je bog Enlila, Marduka i pastirskog boga Dumuzida.

1. ↑ Halloran 2006.
2. ↑ Holland 2009, str. 114.
3. ↑ Nemet-Nejat 1998, str. 182.
4. ↑ Coleman i Davidson 2015, str. 108.
5. ↑ Kramer 1983, str. 115–121. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFKramer1983 (pomoć)