Gerardus 't Hooft

Gerardus 't Hooft
Rođenje	5. srpnja 1946. Den Helder, Nizozemska
Narodnost	Nizozemac
Polje	Teorijska fizika
Institucija	Sveučilište u Utrechtu
Alma mater	Sveučilište u Utrechtu
Akademski mentor	Martinus Veltman
Poznat po	Elektroslaba teorija, Kvantna teorija polja, Kvantna gravitacija
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za fiziku (1999.)
Portal o životopisima

Gerardus 't Hooft (Den Helder, 5. srpnja 1946.), nizozemski fizičar. Doktorirao (1972.) na Sveučilištu u Utrechtu gdje je bio profesor. Gostovao je kao predavač na više znanstvenih konferencija Adriatic meeting on particle physics, koje organiziraju zagrebački fizičari čestica. Kako se 1960-ih pojavila nada da će se objašnjenje temeljnoga slabog međudjelovanja naći putem objedinjenja s elektromagnetizmom, na sličan način na koji je J. C. Maxwell objedinio električne i magnetske pojave, on je u radu objavljenom 1971. pokazao renormalizabilnost (uklonjivost beskonačnosti) elektroslabe teorije i time ju svrstao u red teorija koje omogućuju proračune velike preciznosti. Ti su proračuni olakšali nalaženje t-kvarka 1994. na tevatronu kraj Chicaga. Za rad koji je rasvijetlio kvantnu strukturu elektroslabih međudjelovanja u fizici podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku 1999. sa svojim bivšim učiteljem M. Veltmanom.^[1]

1. ↑ Hooft, Gerardus ’t, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.