Hrvatski narodni preporod

Hrvatski narodni preporod naziv je za nacionalno-politički i kulturni pokret koji se u prvoj polovici 19. stoljeća, pod utjecajem prosvjetiteljstva i romantizma, ali i sličnih pokreta u drugim zemljama Habsburške Monarhije (npr. češki narodni preporod, slovački narodni preporod, mađarski politički i kulturni preporod), razvio na području Hrvatske. Ilirski pokret je srodan pojam hrvatskom narodnom preporodu, oba pokreta se isprepliću.^[1] Trajao je od 1813. godine odnosno od 1830. do 1874. godine, može ga se ovako podijeliti:^[1]

1. pripremno razdoblje, od kraja 18. stoljeća do 1829. godine
2. početno razdoblje, od 1830. do 1834. godine
3. razvijeno razdoblje, od 1835. do 1842. godine
4. doba zabrane ilirskog imena, od 1843. do 1845. godine
5. doba iščezavanja ilirskoga imena i prevlast narodnoga, od 1846. do 1874. godine

Za završne je faze bitna pojava Bachova apsolutizma.

Sudionici hrvatskoga narodnoga preporoda bili su mladi ljudi. Kada su počele izlaziti "Novine Horvatzke", Ljudevit Gaj je imao tek 26 godina. I Gajevi su istomišljenici bili mladići, primjerice Stanko Vraz je imao 24 godine, Ljudevit Vukotinović 22, Demetrije Demetar 26 itd. Da bi ubrzali stvaranje narodnoga jedinstva, preporoditelji su se nazvali ilircima, a njihov pokret poznat i pod nazivom Ilirski pokret – ilirskim imenom nastojalo se premostiti jezične, vjerske i pokrajinske razlike.

1. ↑ ^{a b} Ravlić 1965, str. 7.