Jugoslavenska nogometna reprezentacija

Jugoslavija
Nadimak	Plavi
Nogometni savez	Nogometni savez Jugoslavije Фудбалски Савез Југославије Nogometna zveza Jugoslavije Фудбалски Сојуз на Југославија Federata Jugosllave e Futbollit[1]
Najviše nastupa	Dragan Džajić (85)
Najbolji strijelac	Stjepan Bobek (38)
Domaći dres Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup Čehoslovačka 7:0 Kraljevina SHS (Antwerp, Belgija; 28. kolovoza 1920.) Prva međunarodna kao SFRJ Čehoslovačka 0:2 SFRJ (Prag, Čehoslovačka; 9. svibnja 1945.) Zadnja međunarodna kao SFRJ Nizozemska 2:0 SFRJ (Amsterdam, Nizozemska; 25. ožujka 1992.)
Najveća pobjeda SFRJ 10:0 Venezuela (prijateljska, Curitiba, Brazil; 14. lipnja 1972.)
Najveći poraz Čehoslovačka 7:0 Kraljevina SHS (Antwerp, Belgija; 28. kolovoza 1920.) Urugvaj 7:0 Kraljevina SHS (Pariz, Francuska; 26. svibnja 1924.) Čehoslovačka 7:0 Kraljevina SHS (Prag, Čehoslovačka; 28. listopada 1925.)
Nogometno SP
Nastupi	8 (prvi put 1930.)
Najbolji rezultat	četvrto mjesto (1930., 1962.)
Nogometno EP
Nastupi	4 (prvi put 1960.)
Najbolji rezultat	doprvaci (1960., 1968.)
Osvojene medalje
Europska prvenstva srebro Francuska 1960. srebro Italija 1968. Olimpijske igre zlato Rim 1960. srebro Melbourne 1956. srebro Helsinki 1952. srebro London 1948. bronca Los Angeles 1984.

Jugoslavenska nogometna reprezentacija predstavljala je Kraljevinu Jugoslaviju (1918. – 1943.) i Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (1946. – 1992.) u međunarodnim nogometnim natjecanjima. Tijekom razdoblja svojega postojanja, reprezentacija je postala dvostruki europski i trostruki olimpijski doprvak, uz dva četvrta mjesta na Svjetskim nogometnim prvenstvima. Zbog ratnih zbivanja na prostoru bivše SFRJ, Ujedinjeni narodi zabranili su joj 1992. mogućnost nastupa u međunarodnim nogometnim natjecanjima.

Srpsko-crnogorska, a poslije srpska nogometna reprezentacija sebe smatra jedinom službenom nasljednicom reprezentacije Jugoslavije, a zbog nepoznatih razloga FIFA i UEFA još uvijek tako to drže u statistikama^[2][3][4] premda je Badinterova komisija još 1991. izričito zaključila da Srbija i Crna Gora nisu nikakva jedina sljednica bivše SFRJ, nego je sljednica kao i sve druge države.^[5] Još nisu poznata imena dužnosnika UEFA-e i FIFA-e koja su donijela tu odluku, niti temeljem kojeg su ključa dopustili isključiti sve ostale republike iz diobe športske baštine i pripojiti ih isključivo Srbiji,^[6][7][8] unatoč izričitim odredbama UN-a i Badinterove komisije, osobito uzimajući u obzir da su na drugim poljima sve sljednice bivše SFRJ po određenom ključu podijelile baštinu bivše države, unatoč tome što je Srbija htjela svu baštinu (imovinu) prisvojiti sebi i nije prihvaćala nikakvu podjelu imovine (a dugove je htjela podijeliti).^[9]

1. ↑ Radio Evropa e Lirë Bekim Bislimi: Futboll - Kosova pjesëmarrje ndërkombëtare?, 10. ožujka 2012.
   Zoti Ademi thekson se Federata e Futbollit të Kosovës do t’ia shtrojë Federatës Botërore të Futbollit argumentin se futbolli kosovar ka qenë i shkëputur që nga viti 1989 nga Federata Jugosllave e Futbollit.
2. ↑ History  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. prosinca 2011. (Wayback Machine) at FSS official website, Preuzeto 4. listopada 2012. (srp.)
3. ↑ Serbia  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. srpnja 2017. (Wayback Machine) at FIFA official website
4. ↑ News: Serbia na službenoj stranici UEFA-e, objavljeno 1. siječnja 2011., preuzeto 4. listopada 2012.
5. ↑ Andrassy - Bakotić - Vukas, Međunarodno pravo 1., Zagreb 1998., str. 276. - 277.
   pitanje sukcesije država treba rješavati na temelju načela međunarodnog prava, te na temelju pravičnosti, uzimajući u obzir da su sve države kojih se to tiče vezane kogentnim normama općeg međunarodnog prava, posebice onima o poštovanju temeljnih prava čovjeka, prava naroda i prava nacionalnih manjina (mišljenje broj 1. i 9.);
   nijedna država sljednica sama nema pravo nastaviti članstvo SFRJ u međunarodnim organizacijama (mišljenje broj 9.);
   SR Jugoslavija je nova država koja se ne može smatrati sljednicom SFRJ (mišljenje broj 10);
   
6. ↑ Branimir Korać: Hrvatske medalje u Jugoslaviji  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. lipnja 2015. (Wayback Machine), Sportnet.hr, 5. kolovoza 2008.
7. ↑ Bernard Jurišić: Sportski velikani i medalje koje hrvatska sportska povijest ne smije zaboravljati  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2012. (Wayback Machine), Sportnet.hr, 31. srpnja 2012.
8. ↑ Bernard Jurišić: Ako nam Srbija krade prošle olimpijske medalje, hoće li nam Luksemburg ukrasti buduće?  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. lipnja 2015. (Wayback Machine), Sportnet.hr, 24. srpnja 2012.
9. ↑ Goran Rotim: Nikad sazvana ostavinska rasprava  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. lipnja 2015. (Wayback Machine), Banka.hr, 11. ožujka 2011.
   "Srbija ni danas ne dopušta podjelu. ...Štoviše, prema Ugovoru o sukcesiji, bila je dužna dopuniti popis od 123 nekretnine. Srbija to nije učinila. ..Potpisom Bečkog ugovora 2001. sljednice su, od Slovenije do Makedonije, preuzele svaka svoj dio dugova bivše SFRJ. Pod pritiskom međunarodne zajednice "oprostile“ su Srbiji milijarde dolara bivših saveznih deviznih rezervi koje je Milošević ionako opljačkao - što prenio sebi, što financirao ratove. "Oprostile“ su i onih 2 milijarde dolara štete Miloševićeva "upada u monetarni sustav“ (tiskanja novca) uoči samog raspada pokojnice i nestanak dinara kao zajedničke valute. Trebalo je podijeliti nekih 590 milijuna dolara prijavljenih na računima mješovitih banaka u inozemstvu. Većina tih banaka više ne postoji. Novca nema i Srbija do danas ne otkriva gdje je. Kopije arhiva mješovitih banaka u posjedu su bivše Narodne banke Jugoslavije, tj. Srbije, koja opet ne dopušta uvid u njih. Iako to od Beograda traže sve ostale sljednice i iako je obvezan i prema Ugovoru o sukcesiji omogućiti uvid u arhive..."