Kohezija

Kohezija (franc. cohésion, prema lat. cohaerere: prianjati, biti povezan), je privlačna međuatomska ili međumolekularna sila koja djeluje između susjednih čestica tvari. Najjača je u tvarima koje su u čvrstom stanju, slabija u tekućinama (jedno je od očitovanja djelovanja kohezije površinska napetost), a najslabija u realnim plinovima (u idealnim je plinovima jednaka nuli).^[1] U vodi, na primjer, djeluju jake kohezivne sile jer je voda jako polarna molekula. U organskim tvarima rijetko djeluju jake kohezivne sile jer organske tvari rijetko su polarne. Kohezija, zajedno s adhezijom (privlačenje između različitih molekula), koristi se u objašnjavanju površinske napetosti i kapilarnosti.

Čestice krede možemo i noktom odijeliti, dok se to ne može uraditi sa željezom. Sila kojom se čestice krede, a time i njene molekule, drže zajedno, mnogo je manja nego kod željeza. Molekule iste tvari privlače se međusobno izvjesnom silom, a ta se sila zove kohezija. O veličini kohezije ovisi da li će se molekule nekog tijela lakše ili teže micati. Prema tome, i odupiranje nekog tijela pri pokušaju da mu se promijeni oblik ovisi o veličini kohezije. Kohezija je najveća kod čvrstih tijela, a mnogo manja kod tekućina, dok se za plinove može reći da je nemaju jer se molekule plina međusobno odbijaju, a to znači da se plin širi. Budući da tijela mogu mijenjati svoja agregatna stanja promjenom temperature, zaključujemo da razmak između molekula ovisi o temperaturi.^[2]

1. ↑ kohezija, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
2. ↑ Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.