Konzervativizam

Konzervativizam je određeno stanje duha, način mišljenja o čovjeku i društvu koji je usredotočen na čuvanje postojećeg političkog, društvenog i gospodarskog poretka. To je stajalište pojedinca i skupina, koje se protive promjenama postojećeg stanja. Danas se izraz rabi u različitim značenjima, pa se govori o političkom, kulturnom, vjerskom i jezičnom konzervativizmu. Konzervativizmom se naziva i posebna politička taktika i metoda djelovanja koja podupire status quo, ravnotežu, pomirljivost i kompromis, te oklijevanje prema promjenama. To se značenje uvriježilo i u običnom govoru, pa se pod konzervativizmom misli na sve što je suzdržano, oprezno, skeptično i nesklono naglim promjenama.^[1]

Kao ideologija, konzervativizam se oblikuje u 19. stoljeću, u sukobu s liberalizmom i socijalizmom. Za njegovo nastajanje presudna je Francuska revolucija. Njezin prvi i najveći kritičar Edmund Burke smatra se ocem modernog konzervativizma, a revolucionarne ideje i politike trajan su predmet osporavanja konzervativaca. Izraz konzervativizam skovan je polovicom 19. stoljeća. Podrijetlo ima u latinskoj imenici conservatio, koja od kraja srednjeg vijeka ulazi u europske jezike u značenju "očuvati nešto od kvarenja ili uništenja". Na prijelazu između 18. i 19. stoljeća u engleskom se jeziku izraz rabi u političkom značenju očuvanja postojećeg političkog poretka. U Francuskoj je između 1818. i 1820. izlazio list La Conservateur, kojeg je uređivao romantičarski pisac Rene de Chateaubriand, koji je zastupao ideju obrane staroga poretka.^[1]

1. ↑ ^{a b} Ravlić, 2013., str. 96.