Kulturni marksizam

Antonio Gramsci (1891. – 1937.), talijanski marksistički novinar i ideolog, modernog je intelektualca sagledavao kao pragmatičara koji upravljanjem i organiziranjem producira društvenu hegemoniju, putem obrazovnog sustava i medija. Njegov uvid je imao izvor u dugogodišnjem uređivanju socijalističkih novina.

Kulturni marksizam ili kulturni boljševizam (uljudbeni marksizam/boljševizam; njem. Kulturmarxismus, engl. Cultural Marxism) je termin koji je prihvaćen – osobito u krugovima desničara (pogotovo krajnjih desničara i alternativne desnice) u SAD-u – za djelovanja intelektualaca na lijevoj strani političkog spektra, kojima se pripisuje vođenje »akademskog i intelektualnog kulturalnog rata« čiji cilj je navodno »sustavno uništiti zapadnu kulturu i tradicije«.[1][2]

Neki autori u najnovije vrijeme ukazuju da ne postoji takav ljevičarski kulturalni rat protiv zapadne kulture i tradicija, te nalaze da širenje predodžbe o kulturnom marksizmu predstavlja teoriju urote, te dokazuju da ta teorija urote sadržava i antisemitske elemente.[3][4][5] Drugi autori, pak, termin »kulturni marksizam« koriste kako bi naprosto opisali marksistička nastojanja da ostvare kulturalni utjecaj u društvima zapadnih zemalja, bez nekih iskazivanja desničarskih antagonizama prema ljevici.[6]

Belgijski politolog Jerome Jamin ukazuje da je termin »kulturni marksizam« korišten i od strane ljevičara i od strane desničara kao iskaz posve otvorenih nastojanja marksizma da pridonesu temeljitoj promjeni društva, ali se kao politički korektni termin za takva nastojanja promovira u najnovije vrijeme naziv »kritička teorija« (kojega utjecajni marksist Douglas Kellner 2018. godine posve izričito koristi kao sinonim za – »kulturni marksizam«),[7][8] a autore koji nastavljaju koristiti termin »kulturni marksizam« se etiketira kao »teoretičare urote«.[9][10]

Kao izdanak zapadnog marksizma (pogotovo misli Antonija Gramscija i Frankfurtske škole) čija popularnost kao metode izučavanja kulture raste 1960-tih, kulturni marksizam (tj. »kritička teorija«) tvrdi da povijesne pojave koje izgledaju kao tradicionalni kulturni fenomen u zapadnom društvu – primjerice težnja za individualnim postignućima povezana s kapitalizmom, nacionalizmom, nuklearnom obitelji, uloge spola, rase i drugi oblicima kulturnog identiteta[2] – predstavljaju tek prikaze povijesnih zbivanja koji se koriste radi opravdanja i održavanja postojeće hijerarhije. Kulturni marksisti koriste marksističke metode (povijesna istraživanja, identifikacija gospodarskog interesa, proučavanje međusobno uvjetovanih odnosa između dijelova društvenog poretka) u nastojanju da protumače složenost moći u suvremenom društvu, te kako bi mogli kritizirati ono što je – kako kulturni marksisti predlažu – prirodno, ali je u stvari ideološki određeno.

Neki autori pozivaju na oprez, jer konzervativci nerijetko identificiraju liberalne ideje s kulturnim marksizmom – makar je marksizam vrlo različit od liberalizma.[11]

  1. Berkowitz, Bill. 15. kolovoza 2003. 'Cultural Marxism' Catching On. Southern Poverty Law Center (engleski). Pristupljeno 11. lipnja 2019.
  2. a b Merquior, J.G.(1986).Western Marxism, University of California Press/Paladin Books,ISBN 0586084541
  3. Jay, Martin. Dialectic of Counter-Enlightenment: The Frankfurt School as Scapegoat of the Lunatic Fringe. Skidmore College (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2011. Pristupljeno 11. lipnja 2019.
  4. Paul Jackson, Anton Shekhovtsov. 10. travnja 2015. The Post-War Anglo-American Far Right: A Special Relationship of Hate. Google knjige (engleski). Pristupljeno 11. lipnja 2019.
  5. Nigel Copsey, John E. Richardson. 10. travnja 2015. Cultures of Post-War British Fascism. Google knjige (engleski). Pristupljeno 11. lipnja 2019.
  6. Dennis L. Dworkin. 1997. Cultural Marxism in Postwar Britain: History, the New Left, and the Origins of Cultural Studies (engleski). Duke University Press. Pristupljeno 22. ožujka 2021.
  7. Dominic Green. 28. ožujka 2019. What's wrong with 'cultural Marxism'? (engleski). The Spectator. Pristupljeno 22. ožujka 2021.
  8. Douglas Kellner. 2018. Douglas Kellner. Douglas Kellner. Pristupljeno 22. ožujka 2021.
  9. Jérôme Jamin. 2018. Cultural Marxism: A survey (engleski). Religion Compass 12(1-2):e12258. Pristupljeno 23. veljače 2021.
  10. K. R. Bolton. Cultural Marxism: Origins, Development and Significance (PDF) (engleski). The Journal of Social, Political and Economic Studies, Volume 43, Number 3 & 4, Fall & Winter 2018. Pristupljeno 22. ožujka 2021.
  11. Olly Singleton. 21. srpnja 2020. The Problem With Peterson's 'Cultural Marxism' (engleski). The Indiependent. Pristupljeno 22. ožujka 2021.

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search