Ludwig van Beethoven

»Beethoven« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Beethoven (razdvojba).

Ludwig van Beethoven
Životopisni podatci
Rodno ime	Ludwig van Beethoven
Rođenje	16./17. prosinca 1770., Bonn, Sveto Rimsko Carstvo
Smrt	26. ožujka 1827., Beč, Austrijsko Carstvo
Djelo
Razdoblje	klasicizam rani romantizam
Poznatija djela	Simfonije Sonate za klavir Opera Fidelio Missa solemnis Gudački kvarteti
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Ludwig van Beethoven (njemački izgovor [▶] )(Bonn, 16./17. prosinca 1770. – Beč, 26. ožujka 1827.), njemački skladatelj i pijanist, jedan od najvećih skladatelja u povijesti glazbe koji je premostio bečku klasiku 18. i romantizam 19. stoljeća, zbog čega se i opravdano naziva "posljednjim bečkim klasičarem i prvim romantičarom". Ostavio je neizbrisiv trag na daljnji razvoj zapadnoeuropske klasične glazbe i ostao uz Mozarta najizvođeniji i najpoznatiji skladatelj europske glazbene tradicije.^[1]

Njegova glazba i ugled nadahnjivali su, a ponekad i punili nesigurnošću iduće generacije skladatelja i glazbenika.^[2] Osim što je postao zaštitno lice romantizma, jednako snažno utjecao je i na glazbenike 20. stoljeća (Bartok, Šostakovič) sve do razdoblja avangarde čiji su mu predstavnici Pierre Boulez i Karlheinz Stockhausen isticali svoj dug.^[3] Njegovih devet simfonija smatra se "Biblijom za skladatelje", dok se njegove 32 glasovirske sonate smatraju "Biblijom za pijaniste", pri čemu su svaka simfonija i sonata glazbeni svijet za sebe.^[4]

Iako je prvenstveno poznat kao skladatelj, Beethoven je također bio slavljeni pijanist. Rođen u Bonnu u Njemačkoj, u dvadesetim godinama života preselio se u Beč, učeći glazbu s Josephom Haydnom i brzo stječući ugled pijanista virtuoza. Unatoč postupnom gubljenju sluha u mladosti, Beethoven je nastavio proizvoditi značajna remek-djela kroz cijeli život, čak i kad je bio potpuno gluh. Bio je također jedan od prvih skladatelja "slobodnjaka" – organizirajući pretplatničke koncerte, prodavajući skladbe izdavačima i stječući financijsku potporu od bogatih pokrovitelja, radije nego da traži stalno zaposlenje bilo od Crkve ili aristokratskih dvorova. Koliko je trag ostavio ne samo na klasičnu glazbu, već i na Beč, tadašnju europsku kulturnu prijestolnicu i simbol europske klasične kulture, svjedoči činjenica da mu je na sprovodu nazočio gotovo cijeli Beč.^[5]

1. ↑ Perak Lovričević i Šćerdov, str. 23
2. ↑ Kerman and Tyson
3. ↑ Perak Lovričević i Šćerdov, str. 22
4. ↑ Perak Lovričević i Šćerdov, str. 18
5. ↑ Perak Lovričević i Šćerdov, str. 26