Ogamsko pismo

Ogamsko pismo (irski: ogham, srednjoirski: ogum), alfabet korišten u ranom Srednjem vijeku za zapisivanje „primitivnoga” oblika staroirskoga jezika, tzv. ogamskoga jezika,^[1] (4. – 6. st.) te kasnije i staroirskoga kao takvog (6. – 9. st.). Očuvano je oko 400 zapisa iz prvog od ta dva razdoblja^[2] u Irskoj i na zapadu Britanije, mahom na jugu Munstera.^[1] Izvan Irske, najveći broj zapisa pronađen je u Pembrokeshireu u Walesu.^[3] Većina zapisa sastoji se od osobnih imena.^[4]

Prema srednjovjekovnom Bríatharogamu, popisu značenja slova ogamskoga pisma, ogamskim slovima se u velikoj mjeru pripisuju imena raznih vrsta stabala. Etimologija same riječi ogam/ogham nije poznata. Jedna od teorija ju povezuje s irskim izrazom og-úaim koji znači „točkasta brazda”, poput one koju se načini vrškom oštrog oružja.^[5]

Nije poznato odakle se ogamsko pismo pojavilo. Mnogi istraživači i filolozi smatraju da predstavlja šifriranu inačicu nekog drugog pisma, osobito zbog pojave slova za /h/ i /z/, glasove koji se u staroirskom nisu pojavljivali.^[6] Većina njih tako smatra da je ogamsko pismo poteklo od latinice,^[7][8] ali naširoko su zagovarane i teorije starog futharka^[9] te grčkog alfabeta.^[10] Latinicu se stavlja na čelo teorije zbog toga što je bila izrazito raširena u 4. st. (u doba kad je ogamsko pismo vjerojatno nastalo) i utjecaj na keltske narode se za nju najlakše opravdava, pogotovo s obzirom na uporabu u rimskoj provinciji Britanije. Naspram toga, rune nisu bile znatno proširene ni kontinentalnom Europom u 4. stoljeću, ali bi objasnile zapisanu distinkciju između glasova /u/ i /w/ koja nije bila prisutna ni u latinskomu niti u grčkomu jeziku.

1. ↑ ^{a b} Matasović, Ranko. 2003. Kratka gramatika staroirskoga jezika s poredbenopovijesnim objašnjenjima. Zagreb.
2. ↑ McManus (1991) navodi ukupno 382 zapisa iz razdoblja ranog staroirskog jezika. Kasniji zapisi staroirskoga nemaju čvrstu granicu nakon koje se prestaju pojavljivati te se poneki pojavljuju i u razdoblju srednjeirskoga te suvremenoga irskoga jezika. Zapisuju i imena iz drugih jezika, poput staronordijskih, starovelških, latinskih te potencijalno i piktskih imena. Vidi: Forsyth, K. 1999. „Abstract: The Three Writing Systems of the Picts” u Black i dr. Celtic Connections: Proceedings of the Tenth International Congress of Celtic Studies, Vol. 1. Tuckwell Press. str. 508. te Cox, Richard A. V. The Language of the Ogam Inscriptions of Scotland. Dept. of Celtic, Aberdeen University ISBN 0-9523911-3-9 [1]; Vidi i: The New Companion to the Literature of Wales, Meic Stephens, str. 540.
3. ↑ O'Kelly, Michael J. 1989. Early Ireland, an Introduction to Irish Prehistory. Cambridge University Press. str. 251.
4. ↑ ogamsko pismo | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 28. studenoga 2023.
5. ↑ MacManus, §8.6
6. ↑ Ogham writing | Celtic Language, Ireland & Picts | Britannica. www.britannica.com (engleski). 23. studenoga 2023. Pristupljeno 29. studenoga 2023.
7. ↑ Ross, Anne. 1972. Everyday Life of the Pagan Celts. Carousel. London. str. 168. ISBN 0-552-54021-8
8. ↑ Dillon, Myles; Chadwick, Nora. 1973. The Celtic Realms. Cardinal. London. str. 258. ISBN 0-351-15808-1
9. ↑ Düwel, Klaus. "Runenkunde" (runic studies). Stuttgart/Weimar: Metzler, 1968. OCLC 183700
10. ↑ Macalister, R. A. Stewart, The Secret Languages of Ireland reprinted by Craobh Rua Books, Armagh 1997.