Operacija Oluja

Operacija Oluja
sukob: Domovinski rat
Karta operacije Oluja   Hrvatska   RSK   Bosna i Hercegovina
Vrijeme 4. kolovoza – 7. kolovoza 1995. Mjesto Hrvatska, Bosanska krajina Ishod odlučujuća pobjeda Hrvatske[1] kraj paradržave pobunjenih Srba kraj samoproglašene Republike Zapadne Bosne kraj opsade Bihaća[2][3] Teritorijalne promjene prestanak postojanja Republike Srpske Krajine
Sukobljene strane
Hrvatska Republika Bosna i Hercegovina	RSK Republika Srpska AP Zapadna Bosna
Zapovjednici
Zvonimir Červenko (zapovjednik operacije) Ivan Basarac Petar Stipetić (ZP Zagreb) Luka Džanko (ZP Bjelovar) Miljenko Crnjac (ZP Karlovac) Mirko Norac (ZP Gospić) Ante Gotovina (ZP Split) Đuro Dečak (ZP Osijek) Živko Budimir (Južno bojište) Atif Dudaković Izet Nanić	Mile Mrkšić Mile Novaković Slobodan Tarbuk Čedomir Bulat (POW) Ratko Mladić Fikret Abdić
Postrojbe
Hrvatska vojska Hrvatsko vijeće obrane Hrvatska policija Armija Republike Bosne i Hercegovine	Srpska vojska Krajine Vojska Republike Srpske
Jačina
130 000 vojnika 350 tenkova 800 topničkih oruđa 30 zrakoplova i helikoptera	40 000 vojnika 400 tenkova 350 topničkih oruđa 22-25 zrakoplova (RS)
Gubitci
poginulih / nestalih vojnika i pripadnika MUP-a 196 / 15[4] ranjenih vojnika i pripadnika MUP-a 1100[4]	(1) Human Rights Watch poginulih vojnika 410[5] poginulih civila 116[5] ukupno 526[5] (2) Hrvatski helsinški odbor poginulih vojnika 560[6] poginulih civila 681[7][8] ukupno 1241 (3) srpski izvori poginulih vojnika 755[9] poginulih civila 1205[9] ukupno 1960[9]

Operacija Oluja (4. kolovoza − 7. kolovoza 1995.) velika je vojno-redarstvena operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina i bez kakva međunarodnoga priznanja. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije; međutim, ta i nekoliko sljedećih pobjeda Hrvatske vojske stvorit će uvjete u kojima je od siječnja 1996. godine započeo proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja.

Oluja je, uz Operaciju Bljesak, ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskoga rata. U operaciji je oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.

U objektivnoj pripremi za Operaciju Oluja snage HV-a – uz suglasnost vlasti BiH – izvele su, u mjesecima koji su prethodili Oluji, više uzastopnih operacija na područjima te susjedne države. One su dovodile područje Knina u poluokruženje: akcije Zima '94., Skok-1, Skok-2 i Ljeto '95.

Sa svoje su strane srpske snage tijekom 1994. godine bile pokrenule aktivnosti radi ovladavanja prostorom Bihaćke krajine – ovećega, ali izolirana područja pod nadzorom Armije BiH – koji je u velikoj mjeri sprječavao izravni kontakt između područja pod kontrolom Srba u Hrvatskoj i BiH. Izuzev što bi ostvarivanjem takva cilja nastala humanitarna katastrofa koja bi zacijelo nadmašivala genocid u Srebrenici izvršen krajem srpnja 1995., njime bi se zaokružio i učinio vojno održivim prostor planirane Ujedinjene Republike Srpske sa središtem u Banjoj Luci; istodobno bi područja Republike Hrvatske koja spajaju sjeverne i južne dijelove zemlje – primjerice, kod Karlovca bio je pod nadzorom hrvatskih snaga pojas širine svega 10 kilometara – bila izložena topničkoj vatri sa srpskih položaja.^[10]

Operacija Oluja za svega je jedan dan preduhitrila opsežnu operaciju vojski hrvatskih i bosanskih Srba pripremanu pod imenom Operacija Vaganj. Planirana srpska akcija trebala je angažirati glavne srpske snage – uključujući i one iz istočnog dijela BiH popunjene dragovoljcima iz Srbije – koje su u cijelosti bile spremne izvesti opsežni napad protiv postrojbi HV-a i HVO-a u pravcu Kupresa i Livna (iz pravca Banje Luke) te u pravcu doline Neretve i Metkovića (iz pravca istočne Hercegovine i Podrinja), kao i protiv postrojbi Armije BiH na području tzv. Republike Zapadne Bosne. Operacija Oluja posve je omela te planove, a postrojbe bosanskih Srba pripremljene za Operaciju Vaganj – koje su se naposljetku pokazale znatno inferiornima Hrvatskoj vojsci – nisu uspjele zaustaviti ni napredovanje hrvatsko-bosanskohercegovačkih snaga na području BiH u kasnijoj Operaciji Maestral. Topništvo bosanskih Srba raketiralo je iz odmazde više hrvatskih gradova – od Županje do Dubrovnika.

Vojne snage Srpske Vojske Krajine do kraja su Operacije Oluja također odstupile na obližnje područje BiH pod srpskim nadzorom, a 5000 vojnika iz sastava opkoljena 21. kordunskoga korpusa SVK pod zapovjedništvom pukovnika Čede Bulata položilo je oružje pred HV-om.

Neposredno nakon Oluje nastavljaju snage HV-a u suradnji s HVO-m i Armijom BiH napadne akcije protiv snaga bosanskih Srba u BiH (Operacija Maestral i potom Operacija Južni potez) i dolaze nadomak Banje Luke te u situaciji, kada prijeti potpuni poraz srpskih projekata zapadno od Drine, sklapa se trajnije primirje uz međunarodno posredovanje. Potom, u studenome 1995. godine, rat dobiva epilog u Daytonskome sporazumu koji uspostavlja trajniji mir.

Odmah po početku Operacije Oluja vodstvo RSK-a, prema Odluci Predsjednika RSK Milana Martića br. 2-3113-1/95 od 4. kolovoza 1995. godine, provelo je „plansku evakuaciju sveg za borbu nesposobnog stanovništva” u skladu s ranije izrađenim i uvježbavanim planovima. Povratak evakuiranih civila i pripadnika vojnih snaga bio je vrlo postupan, a mnogi se nisu ni vratili u Hrvatsku. Vodstvo Republike Srbije do danas ponavlja naraciju o protjeranom stanovništvu RSK posve zanemarujući okolnost da su vlasti te paradržave same organizirale, uvježbale i provele evakuaciju; također se zanemaruje okolnost da su se etnički Srbi kasnijih godina mogli vratiti na to područje,^[11] a to je mnogo tisuća njih i učinilo.^[12]

Pukovnik Andrew Leslie, zapovjednik UNCRO-a u Kninu za vrijeme Oluje, procjenjuje da je „Operacija Oluja operacija kao iz vojnog priručnika koja bi dobila ocjenu A+ prema NATO standardima”.^[13] Prilikom posjeta ministra obrane Krstičevića Pentagonu u srpnju 2017. godine američki ministar obrane i bivši general američkih marinaca Mattis izjavio je povodom obilježavanja obljetnice Operacije Oluja: „Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije'”'.^[14]

1. ↑ Leutloff-Grandits, Carolin: Claiming ownership in postwar Croatia: the dynamics of property relations and ethnic conflict in the Knin region. LIT Verlag Berlin-Hamburg-Münster, 2006, page 69. ISBN 3-8258-8049-4
2. ↑ Weary Bihac cries with joy as siege ends. The Independent. 9. kolovoza 1995. Pristupljeno 25. siječnja 2010.
3. ↑ After Long Siege, Bosnians Relish 'First Day of Freedom'. The New York Times. 9. kolovoza 1995. Pristupljeno 25. siječnja 2010.
4. ↑ ^{a b} Ma. B. 200 000 sudionika, oslobođenih 10 000 četvornih kilometara, 196 poginulih... Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
5. ↑ ^{a b c} Impunity for Abuses Committed During "Operation Storm" and the Denial of the Right of Refugees to Return. Human Rights Watch. 1. kolovoza 1996. Pristupljeno 17. lipnja 2010.
6. ↑ Operacija Oluja. Braniteljski portal. Pristupljeno 17. lipnja 2010.
7. ↑ Civilne žrtve u Sektoru Jug u Oluji i neposredno nakon Oluje. Igor Graovac. 2. kolovoza 2005. Pristupljeno 17. lipnja 2010.
8. ↑ Civilne žrtve u Sektoru Sjever u Oluji i neposredno nakon Oluje (PDF). Igor Graovac. 2. kolovoza 2005. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 22. svibnja 2011. Pristupljeno 17. lipnja 2010.
9. ↑ ^{a b c} Lajuić: tražit ćemo rješavanje problema izbjeglica. Radio 202. 4. kolovoza 2008. Pristupljeno 17. lipnja 2010. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
10. ↑ "Kako smo promijenili tijek rata: U zadnji trenutak smo spasili Bihać i time spriječili novu Srebrenicu"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. kolovoza 2015. (Wayback Machine), general Krešimir Ćosić, Jutarnji list, 4. kolovoza 2015., www.jutarnji.hr
11. ↑ SEĆANJE NA ŽRTVE OLUJE: Vučić "Proterani ste sa svoje zemlje jer je neko mislio da će biti jači ako Srba nema" (srpski). Srbija danas. 4. kolovoza 2018. Pristupljeno 15. srpnja 2019.
12. ↑ UNHCR: U Hrvatsku se vratilo 133.000 Srba (srpski). Radio Televizija Srbije. 19. prosinca 2012. Pristupljeno 15. srpnja 2019.
13. ↑ Dunigan, Molly (2011). Victory for Hire: Private Security Companies' Impact on Military Effectiveness. Palo Alto, California: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-7459-8., books.google.hr 28. velj 2011. Pristupljeno 24. rujna 2019.
14. ↑ Američki ministar obrane hvalio Krstičevića: "O Oluji se uči na našim vojnim školama", www.index.hr 14. srpnja 2017. Pristupljeno 24. rujna 2019.