Pelagijska zona

Pelagijska zona obuhvaća sve vode koje nisu u blizini dna ili obale.

Riječ pelagijska dolazi iz grčkog πέλαγος ili pélagos, što znači "otvoreno more". Pelagijska zona se može zamisliti kao cilindar s vodom koji ide od površine mora pa skoro do samog dna, kao što je prikazano na slici lijevo. Uvjeti se mijenjaju kako se ide niže niz taj stup vode; tlak se povećava, temperatura i svjetlosna jakost opadaju. Ovisno o dubini, znanstvenici dalje dijele stup vode na dijelove, slično kao kod Zemljine atmosfere, koja je podijeljena na nekoliko slojeva.

Pelagijska zona obuhvaća 1370 milijuna kubnih kilometara i ima okomiti raspon do 11 kilometara.^[1] Ribe koje žive u pelagijskoj zoni nazivaju se pelagijskim ribama. Život u pelagijskoj zoni postaje sve rjeđi kako se dubina povećava. Na njega utječu razina svjetlosti, tlak, temperatura, salinitet, količina kisika i hranjivih tvari, kao i podvodna topografija. U dubokim vodama, pelagijska zona ponekada se naziva zonom otvorenog oceana i može biti u kontrastu s vodom koja je blizu obale ili na kontinentalnom šelfu. Međutim, u drugim kontekstima, obalna voda koja nije blizu dna ipak je pelagijska zona.

Pelagijska zona može se razlikovati od bentosa i demersalne zone pri dnu mora. Bentos je ekološki prostor na samom dnu mora. Tu spadaju površina sedimenta i nekoliko podpovršinskih slojeva. Morski organizmi koji žive u toj zoni, poput školjaka i kraba, nazivaju se životinjama zone bentosa. Morsko dno i životinje koje u njemu žive mogu jako uticati na bentos. Ribe koje žive u demersalnoj zoni dijele se na ribe bentosa, koje su gušće od vode i mogu ostati na dnu, i na bentopelagijske ribe, koje mogu plivati tik iznad dna.

1. ↑ http://www.britannica.com/EBchecked/topic/449062/pelagic-zone