Pravedni kalifi

Pravedni kalifi, Ispravni kalifi ili Rašiduni (arp. الخلفاء الراشدون, trans. Hulefau-rašidun) termin je u sunitskom islamu koju označuje četvoricu kalifa koji su vladali nakon smrti Muhameda. To su (poredani po slijedu vladavine):

• Ebu Bekr (632. – 634.)
• Omer ibn el-Hattab (634. – 644.)
• Osman ibn Affan (644. – 656.)
• Alija ibn Ebu Talib (656. – 661.).

Imena su dobili jer su bili model muslimanskih vođa po viđenju Sunita. Ovo je bila opće prihvaćena terminologija u svijetu jer je sunitsko shvaćanje islama dominantno shvaćanje. Šijiti smatraju da su prva trojica uzurpirali vlast, po njima prvog ispravnog kalifa, Alije.

Svi su bili Muhamedovi ashabi i njegovi rođaci. Kćeri Ebu Bekra i Omera su bile udate za Muhameda, a tri njegove kćerke su bile udane za Osmana i Aliju. Također spadaju u grupaciju od 10 ashaba za koje je Muhamed rekao da im je Alah (Bog) obećao Dženet (Raj) za vrijeme njihovog života.

Tokom vladavine ove četvorice kalifa osvojena su brojna područja i kalifat nekoliko je puta povećan.