Prvi balkanski rat

Prvi balkanski rat
Dio Balkanskih ratova
Teritorij koji su osvojile članice Balkanskog saveza, travanj 1913.
Vrijeme 8. listopada 1912. - 30. svibnja 1913. Lokacija Balkan Ishod Pobjeda Balkanskog saveza Londonski sporazum
Sukobljeni
Balkanski savez: Kraljevina Bugarska Kraljevina Grčka Kraljevina Crna Gora Kraljevina Srbija	Osmansko Carstvo
Vođe
Mihail Savov Ivan Fičev Vasil Kutinčev Nikola Ivanov Radko Dimitriev Georgi Todorov Prestolonasledik Konstantin Panagiotis Danglis Pavlos Kountouriotis Nikola I. Petrović Danilo Petrović Mitar Martinović Janko Vukotić Radomir Putnik Petar Bojović Stepa Stepanović Božidar Janković	Nazim Pasha Zekki Pasha Essad Pasha Abdullah Pasha Ali Rizah Pasha Hasan Tahsin Paša
Vojne snage
370.000 ljudi (600.000 mobiliziranih) 220.000 ljudi 115.000 ljudi 35.000 ljudi	350.000 ljudi
Posljedice
nepoznato	nepoznato

Prvi balkanski rat (listopad 1912. – svibanj 1913.) je vođen između Srbije, Bugarske, Grčke i Crne Gore na jednoj strani i Osmanskog carstva (Turske) na drugoj strani.

Pred kraj 19. i početkom 20. st. Osmansko Carstvo je bilo oslabljeno od rata s Rusima i Talijanima (Libija) i pred raspadom te je potpuno izgubilo nekadašnju snagu te su male balkanske države htjele iskoristiti priliku i proširiti svoj teritorij na račun "bolesnika na Bosporu" kako je Osmansko carstvo nazivano u ondašnjoj štampi. Godine 1912. Srbija, Crna Gora, Grčka, Bugarska osnovale su Balkanski savez te uputile Osmanlijama zahtjev da jednako tretiraju kršćane i muslimane. No Osmansko Carstvo je smatralo kako se balkanske države nemaju pravo miješati u njihove unutarnje stvari i počeo je rat. Rat je tekao povoljno za kršćane te su brzo Osmanlijama oteli i oslobodili velika područja Balkana. Osmansko Carstvo je potaknuto velikim gubitcima zahtijevalo posredovanje velikih sila u mirovnim pregovorima. Rat je završen 1913. Balkanske države su podijelile osvojena područja. Osmanskom Carstvu je na europskom kontitnentu ostalo još samo malo zaleđe Istanbula.