Romanika

Romanika (prema latinskom Romanus : „rimski”) je prvi stil u europskoj umjetnosti koji se razvija u razdoblju od 1000. godine do pojave gotike koncem 12. stoljeća, paralelno s razvojem monaštva u Zapadnoj Europi. Ta je kronologija samo uvjetna jer se može ustanoviti izrazita dijakronija između različitih područja. Dok je primjerice u drugoj polovici 12. st. romanika cvjetala u Španjolskoj, Italiji, južnoj Francuskoj, Hrvatskoj, Njemačkoj, već od 1140. najavljivalo se razdoblje gotike u sjevernoj Francuskoj.^[1]

Određenje stila naslijeđeno je iz 19. st., kada je izmišljen termin romanika kako bi se označila umjetnost prvoga srednjovjekovnog stila, prije gotike. Kao što mu ime kaže, određen je u odnosu na rimsku umjetnost jer se mislilo da iz nje derivira.^[1] Izraz romanički potječe od izraza „rimski”, jer je način građenja čvrstih masivnih crkava s bačvastim svodovima bio inspiriran rimskim bazilikama.

Dok su prethodne umjetnosti (Karolinška i Otonska) bile izrazito dvorske, romanika se raširila cijelom zapadnom Europom bez jedinstvenog centralnog izvora (Put svetog Jakova). Područje rasprostiranja ove umjetnosti je od sjeverne Španjolske do Rajnske oblasti i od Škotske do srednje Italije, a najbogatije se razvija u Francuskoj. Postao je prvi srednjovjekovni stil prisutan u cijeloj Europi, iako su postojale određene regionalne jedinstvenosti.^[2]

1. ↑ ^{a b} romanika, on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; pristupljeno 11. studenog 2016.
2. ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor CRD