Schutzstaffel

Schutzstaffel Zaštitni odjel
Simbol SS odreda
Godine djelovanja	4. travnja 1925. - 8. svibnja 1945.
Vođa	Julius Schreck (1925. – 1926.) Joseph Berchtold (1926. – 1927.) Erhard Heiden (1927. – 1929.) Heinrich Himmler (1929. – 1945.) Karl Hanke (1945.)
Status	trajno ukinuta
Broj članova	950 000 ljudi na vrhuncu
Političko krilo	Nacistička stranka
Ciljevi djelovanja	Etničko čišćenje Holokaust
Područje djelovanja	Weimarska Republika Treći Reich
Politička ideologija	Nacionalsocijalizam
Glavne aktivnosti	zaštita Adolfa Hitlera organiziranje koncentracijskih logora progon ljudi nepoćudnih režimu sudjelovanje u borbama na bojištima

Schutzstaffel (njemački „Zaštitni odjel”), ili skraćeno SS, bila je jedna od glavnih nacističkih organizacija. SS je iz male paravojne jedinice izrastao u veliku organizaciju koja je imala milijune pripadnika. U početku je SS služio kao pretorijanska garda Hitleru. S vremenom SS će dobiti i svoju oružanu granu pod nazivom Waffen SS, koja će biti elitni dio njemačkih Oružanih snaga. Izgrađen na nacističkoj ideologiji i vođen od strane Himmlera, SS je odgovoran za mnoge zločine protiv čovječnosti koji su se dogodili za vrijeme nacionalsocijalizma i Drugoga svjetskog rata. Sturmabteilung (Jurišni odred, skraćeno SA) Ernsta Röhma bio je prijetnja Hitlerovome usponu na vlast zbog svoje suviše socijalističke politike. Pošto je SS davao više odanosti Hitleru, u budućnosti će se uzdići iznad SA-a, točnije nakon početka Noći dugih noževa. Himmlerov SS stvarao je elitne policijske i vojne jedinice kao Gestapo i Waffen SS, koji su Hitleru koristili kao vojska koja vrši nacističku politiku. Tijekom Drugog svjetskog rata, SS jedinice djelovale su uz regularnu njemačku vojsku Wehrmacht, a u završnom razdoblju rata, SS je počeo dominirati nad Wehrmachtom uklanjajući Hitlerove neprijatelje, iako je rat bio izgubljen. Na Nürnberškom procesu SS je proglašen zločinačkim i optužen je za provođenje masovnih likvidacija i kao glavni nositelj Holokausta. Sljedeći svoju rasnu politiku, SS je vršio likvidacije Židova, preseljavanja u geta, preseljavanja u koncentracijske logore, paljenje i oduzimanje imovine itd. Riješavajući tako Konačno pitanje SS je odgovoran za smrt preko 12 milijuna ljudi. Većina žrtava bili su Židovi i Slaveni ali i druge rasne i etničke skupine, kao što su Romi. Osim navedenih, SS je provodio likvidacije i nad osobama s tjelesnim i duševnim poremećajima, homoseksualcima kao i političkim neprijateljima. Skupine koje su religijski, ideološki ili politički bile usmjerene protiv nacističkog režima također su snosile posljedice, a među njima su Jehovini svjedoci, masoni, komunisti i ostali. Pred sam kraj rata, velik broj SS-ovaca napušta Europu i bježi štakorskim kanalima uglavnom u južnoameričke zemlje. Postoji teorija da je te bjegove omogućavala organizacija pod nazivom ODESSA, akronim od njemačkog izraza Organisation der ehemaligen SS-Angehörigen. Mnogi drugi su bili uhvaćeni i procesuirani na Nürnberškom procesu za ratne zločine, a neki SS-ovci su bili suđeni u ostalim zemljama koje su u ratu sudjelovale kao Saveznici.