Talijansko-turski rat

Talijansko - turski rat ili Tursko-talijanski rat (u Italiji zvan Rat za Libiju / Guerra di Libia) a u Turskoj Trablusgarp Savaşı / Rat za Tripoli ) vođen je između Osmanskog Carstva i Kraljevine Italije od 29. rujna 1911. do 18. listopada 1912.

To je bio jedan u nizu ratova za vrijeme komadanja Osmanskog Carstva.

Za tog rata, Kraljevina Italija zauzela je tadašnje osmanske vilajete Tripolitaniju, Fezzan i Kirenaiku. Od tih teritorija nastala je današnja Libija. Za vrijeme tog rata talijanska vojska okupirala je također i otočje Dodekanez u Egejskom moru. Kraljevina Italija obećala je vratiti otočje Osmanskom Carstvu, kao dio Mirovnog sporazuma iz Lausanne - 1912.,^[1] međutim to nakon rata nije ispunila, jer se je pozivala na prilično neprecizan tekst sporazuma - koji je po njihovu tumačenju dopuštao im imati provizornu upravu nad otočjem.

Iako na izgled mali i beznačajan, taj rat bio je jedan od upaljača Prvog svjetskog rata. Mlade balkanske države vidjevši kako lako Talijani prodiru u Libiju, krenule su i same u Prvi balkanski rat nastojeći u sjeni tog rata ugrabiti nešto za sebe.

U tom ratu prvi put su upotrebljena neka od suvremenih oružja, kao zrakoplovi. Talijanski satnik Carlo Piazza, izveo je 23. listopada 1911. prvi izviđački let svojim zrakoplovom, a potporučnik Giulio Gavotti je 1. studenoga iste godine izveo prvo bombardiranje svojim zrakoplovom Etrich Taube.^[2]

U tom ratu istakao se kao vojnik budući otac suvremene Turske Mustafa Kemal (Atatürk).

1. ↑ Mirovni sporazum iz dvorca Ouchy (1912), poznat kao Prvi ugovor iz Lausanne  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. rujna 2013. (Wayback Machine) (engl.)
2. ↑ Aviation at the Start of the First World War  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. srpnja 2011. (Wayback Machine) (engl.)