Terorizam

Terorizam je smišljena uporaba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki.

Izraz teror je prvi put upotrijebljen tijekom francuske građanske revolucije, kako bi se ukazalo na opće stanje straha koje je namjerno stvoreno u političke svrhe.

Terorizam se treba promatrati kao izraz političke strategije, te u skladu s time definira kao tajno djelovanje pojedinaca, nelegalnih organizacija kroz nezakonitu uporabu sile ili nasilja protiv osoba ili imovine kako bi se izvršio pritisak na vladu, civilnu populaciju ili neki njihov segment, u cilju postizanja političkih ili društvenih ciljeva.

Terorističkima akcijama pojedinih organizacija se nastoji skrenuti pozornost na probleme tih skupina i frakcija, a najpogodniji način za postizanje tih ciljeva jesu ubojstva predstavnika države i nedužnih građana i napadi na društvena dobra. Kada se u nekoj državi uprava služi takvim aktima riječ je o strahovladi.

Među ciljevima terorizma najčešće možemo sresti one političke ili nepolitičke prirode, a među političkim ciljevima najčešći su stjecanje vlasti, održavanje vlasti i utjecaj na vlast. I tu terorizam služi samo kao sredstvo za postizanje ciljeva, a primjena terorizma pri održavanju vlasti jest rjeđa, ali također prisutna pojava, pogotovo u državama južne Amerike. Također nalazimo i mnogo primjera provođenja terorističkih aktivnosti kojima je cilj utjecati na vladajuće strukture svoje ili druge zemlje, bilo posredno ili neposredno. Terorističkim činom ne želi se nužno steći ili promijeniti vlast, već se želi i prisiliti na određene postupke i odluke koje nisu u skladu sa zakonom. Kao primjer može poslužiti napad na željezničku stanicu u Madridu, 11.ožujka 2004. Taj napad je natjerao španjolsku vladu da povuče svoje vojnike iz Iraka. U nepolitičke ciljeve možemo ubrojiti vjerske, ubijanja šijita i sunita u Iraku, nacionalne, pokušaj stvaranja SAO Krajine u Hrvatskoj, i druge.

Politički pokreti kojima nedostaje snage u svrgavanju vlasti, ili im je uskraćeno pravo mirnog protestiranja mogu u svoje djelovanje uključiti terorističke strategije. Dok revolucionarni koriste političke atentate kao signal za veću pobunu, teroristički atentati mogu biti neovisni o bilo kakvom strateškom revolucionarnom planu. Otpor može uzeti oblik kampanje zastrašivanja podržavatelja režima oblik sabotaža, otmica, uništavanja objekata i sl. Sistematska i prolongirana kampanja s ciljem pobjede vanjskog neprijatelja (ili onoga tko podržava istog) se naziva partizansko ili gerilsko ratno djelovanje.