Titanij

Titanij
[Ar] 3d2 4s2 22 Ti Periodni sustav elemenata
Osnovna svojstva
Element Simbol Atomski broj	Titanij Ti 22
Kemijska skupina	prijelazni metali
Grupa, perioda, Blok	4, 4, d
Izgled	srebrnasta krutina
Gustoća1	4,506 kg/m3
Tvrdoća	970 MPa (HV), 716 MPa (HB), 6,0 (Mohsova skala)
Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2	(25 °C) 25,060 J mol–1 K–1
Talište	1668 °C
Vrelište3	3287 °C
Toplina taljenja	14,15 kJ mol-1
Toplina isparavanja	425 kJ mol-1
1 pri standardnom tlaku i temperaturi 2 pri konstantnom tlaku ili volumenu 3 pri standardnom tlaku
Atomska svojstva
Atomska masa	47,867(1)
Elektronska konfiguracija	[Ar] 3d2 4s2

Titanij je kemijski element atomskog (rednog) broja 22 i atomske mase 47,867(1). U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol Ti. Jednakovrijedan je naziv titan.^[1][2] Titanij ima relativnu gustoću 4506 kg/m³ (laki metal), tvrd je poput čelika, postojan na zraku i u morskoj vodi, topljiv u fluoridnoj i vrućoj kloridnoj kiselini, inače otporan prema kemikalijama. Titanij je 1791. otkrio velečasni William Gregor u Creedu, Cornwall, Engleska i neovisno o njemu 1795. Martin Heinrich Klaproth u Berlinu, Njemačka.

Titanij je lagan i snažan metal, otporan na koroziju. U elementarnom stanju je crn ili siv metalni prah ili masivan metal sličan čeliku, obično zbog onečišćenja krhak, u čistom stanju rastezljiv. Pojavljuje se u mnogim mineralima, od koji su dva najznačajnija izvora rutil i ilmenit, koji su široko rasprostranjeni u Zemljinoj kori. Jedna od najznačajnijih titanijevih karakteristika je da ima čvrstoću kao čelik, no u isto vrijeme je dvostruko lakši od njega. Po svojstvima je najsličniji cirkoniju. Ime je dobio po titanima iz grčke mitologije.

Titanij služi za proizvodnju titanijevog karbida TiC, kao sastojak tvrdih metala za proizvodnju predmeta koji treba da uz malu specifičnu težinu i veliku otpornost prema koroziji, imaju veliku mehaničku čvrstoću (npr. u raketama, mlaznim motorima, dijelovima zrakoplova i tekstilnih strojeva). Najveće količine titanija proizvode se u obliku ferotitanija, legure željeza s 15 - 40% titanija, koji se dobiva redukcijom minerala rutila (TiO₂) u prisutnosti željeza, a služi za dezoksidaciju i uklanjanje dušika iz metala pri proizvodnji osobito čvrstih, tzv. titanijskih čelika. Od spojeva titanija najvažniji je titanijev dioksid TiO₂ (kao mineral: rutil i anatas), u čistom stanju bijeli (na visokoj temperaturi žućkast) prah, netopljiv vodi, kiselinama i lužinama; upotrebljava se kao najkvalitetniji bijeli pigment (titanijsko bjelilo TiO₂) u bojama, lakovima i emajlima, a i u keramici, kozmetici (kreme za sunčanje) i kao dodatak kaučuku i plastičnim masama.^[3]

1. ↑ Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5., prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., ISBN 953-0-40017-9, str. 436. i 437., (Crolist)
2. ↑ Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, Hrvatski školski pravopis : usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, 4. izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca siječnja 2012., CIP 790248, ISBN 978-953-0-40026-9, str. 150.
3. ↑ [1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. svibnja 2011. (Wayback Machine) “Titanium Dioxide Pigment – Sigurnosno tehnički list”, Du Pont, msds.dupont.com, 2012.