Ahl al-bajt (arap. أهل البيت, dosl. "članovi kuće") ili Ehli-bejt (iz tur. Ehl-i beyt) je termin koji muslimani koriste za Muhamedovu porodicu. U predajama ima različita značenja, dok u šijitskoj literaturi označava užu porodicu Muhameda koja uključuje imama Alija, Fatimu, Hasana, Huseina i devet bezgrešnih imama iz Huseinovog potomstva. Kuran u stihovima al-Tathir (ajet o čistoći) i al-Mavada (ajet o prijateljstvu i ljubavi) interpretira Ahl al-bajt i njihovu čistotu, te navodi da je ljubav prema njima dužnost. Islamski poslanik također u hadisima al-Safina i al-Sakalain govori o uzvišenosti Ahl al-bajta u islamu.
Prema sunitskom shvaćanju, Ahl al-bajt odnosi se na Muhameda osobno, njegove supruge i kćeri, uključujući Fatimu, njegovog rođaka i zeta Alija, kao i njihove sinove Hasana i Huseina.[1] U nekim tradicionalnim predajama ovaj bi pojam mogao uključivati i potomke Muhamedovih stričeva Abu Taliba i Abasa, a prema Maliku ibn Anasu i Abu Hanifi, čitavo pleme Banu Hašim.[1] Prema šijitskim uvjerenjima, Ahl al-bajt ima ključnu ulogu u religiji. Oni imaju položaj nepogrešivosti i sa stanovišta pobožnosti i drugih vrlina na najvišem su položaju, iznad svih ashaba (Muhamedovih prijatelja). Ljubav prema njima stroga je dužnost svakom muslimanu, namjesništvo i vođenje muslimana njihova je odgovornost, a muslimani moraju znati da je u svim vjerskim učenjima Ahl al-bajt njihov vođa.
- ↑ 1,0 1,1 "Ahl al-Bayt", Encyclopaedia of Islam
