Albanski jezik

albanski jezik
gjuha shqipe
Države	Albanija, Crna Gora, Kosovo, Grčka, Italija, Sjeverna Makedonija, Srbija, Turska
Broj govornika	7,500,000 (2018)
Jezična porodica	indoevropski jezici paleobalkanski jezici albanski jezik
Rani oblik	protoalbanski jezik
Dijalekti	gegijski toskijski arbereški arvanitski gornorečki arbanaški istarski†
Pismo	latinica (abeceda)
Službeni status
Službeni	Albanija  Kosovo  Sjeverna Makedonija  Crna Gora
Priznat manjinski jezik	Italija  Hrvatska  Srbija  Rumunjska
Regulator	Albanska akademija znanosti Kosovska akademija znanosti i umjetnosti
Jezični kodovi
ISO 639-1	sq
ISO 639-2	alb (B) sqi (T)
ISO 639-3	sqi – inkluzivni kod Individualni kodovi: aae – arbereški aat – arvanitski aln – gegijski als – toskijski
Glottolog	alba1267[1]
Mapa albanskih dijalekata
Ovaj članak sadrži IPA fonetske simbole. Bez adekvatne softverske podrške, mogli biste vidjeti upitnike, kutijice ili druge simole umjesto Unicode znakova. Za vodič kroz IPA simbole, pogledajte Pomoć:IPA.

Albanski jezik (gjuha shqipe) indoeuropski je jezik kojim govore Albanci na Balkanskom poluotoku i pripadnici albanske dijaspore u Americi, Europi i Oceaniji.^[2][3] S oko 7,5 milijuna govornika,^[4][2] albanski čini neovisnu granu unutar indoeuropske jezične porodice i nije usko povezan s bilo kojim drugim jezikom.^[5]

Prvi put potvrđen u 15. stoljeću, albanski predstavlja posljednju indoeuropsku jezičnu granu koja se pojavila u zabilježenim zapisima. To je jedan od razloga zašto je njegovo još uvijek nepoznato porijeklo već dugo predmet rasprave među lingvistima i povjesničarima.^[5] Albanski se smatra potomkom jednog od paleobalkanskih jezika u antici. Više iz povijesnih i geografskih nego specifično lingvističkih razloga, razni moderni povjesničari i lingvisti vjeruju da albanski jezik možda potječe od nekog južnog ilirskog dijalekta koji se u klasičnom dobu govorio u gotovo istoj regiji.^[6] Prema drugim hipotezama, albanski možda potječe od tračkog ili dakijsko-mezijskog, drugih drevnih jezika koji su se govorili istočno od ilirskih oblasti.^[5][7] O tim se jezicima ne zna dovoljno da bi se te teze mogle potpuno dokazati ili opovrgnuti.^[8]

Dva glavna albanska dijalekta, gegijski i toskijski, prvenstveno se razlikuju u fonologiji i međusobno su razumljivi,^[9][10] pri čemu se gegijski govori sjeverno, a toskijski južno od rijeke Škumbina.^[9] Njihove karakteristike^[11] u odrazu kako domaćih riječi tako i posuđenica ukazuju na dijalektalni raskol koji se dogodio nakon pokrštavanja regije (4. stoljeće nove ere) i u vrijeme slavenskih seoba na Balkan,^[12][13] pri čemu je povijesnu granicu između gegijskog i toskijskog činila rijeka Škumbin,^[14] koja je prelazila preko tzv. Jirečekove linije.^[15][16] Standardni albanski jezik standardizirani je oblik govornog albanskog jezika zasnovan na toskijskom dijalektu. Zvanični je jezik Albanije i Kosova, ima status jednog od službenih jezika u Sjevernoj Makedoniji, kao i manjinskog jezika u Italiji, Crnoj Gori, Rumunjskoj i Srbiji.

Stoljetne zajednice koje govore albanskim dijalektima mogu se naći raštrkane u Hrvatskoj (Arbanasi), Grčkoj (Arvaniti i neke zajednice u Epiru, zapadnoj Makedoniji i zapadnoj Trakiji),^[17] Italiji (Arbereši),^[18] kao i u Rumunjskoj, Turskoj i Ukrajini.^[19] Dvije varijante toskijskog dijalekta, arvanitski u Grčkoj i arbereški u južnoj Italiji, sačuvale su neke arhaične elemente jezika.^[20]

Etnički Albanci imaju veliku dijasporu, od kojih su se mnogi odavno asimilirali u različite kulture i zajednice. Zbog toga, broj govornika albanskog jezika ne odgovara ukupnoj etničkoj albanskoj populaciji, jer se mnogi etnički Albanci mogu identificirati kao Albanci, ali ne moraju govoriti albanski jezik.^[21][22][23]

1. ↑ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin, ur. (2017). „Albanian”. Glottolog 3.0. Jena, Germany: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
2. ↑ ^{2,0 2,1} Klein, Jared; Brian, Joseph; Fritz, Matthias (2018). Handbook of Comparative and Historical Indo-European Linguistics. Walter de Gruyter. str. 1800. ISBN 9783110542431. 
3. ↑ Fatjona Mejdini (3.5.2013). „Albania Aims to Register its Huge Diaspora”. Balkan Insight. Pristupljeno 17.1.2017. 
4. ↑ Rusakov 2017: str. 552
5. ↑ ^{5,0 5,1 5,2} Fortson IV 2011: str. 446
6. ↑ Ceka, Neritan (2005), The Illyrians to the Albanians, Publ. House Migjeni, ISBN 99943-672-2-6 ^{[mrtav link]};
   • Thunmann, Johannes E. "Untersuchungen uber die Geschichte der Oslichen Europaischen Volger". Teil, Leipzig, 1774;
   • V. Malcolm, Noel. Origins: Serbs, Vlachs, and Albanians; Malcolm je mišljenja da je albanski jezik bio ilirski dijalekt sačuvan u Dardaniji, a zatim je (ponovno?) osvojio albansku nizinu;
   • Fortson, Benjamin W., Indo-European language and culture: an introduction (5th ed., illustrated), Wiley-Blackwell, 2004 ISBN 1-4051-0316-7, ISBN 978-1-4051-0316-9;
   • Stipčević, Aleksandar. Iliri (2. izd.). Zagreb, 1989;
   • NGL Hammond, "The Relations of Illyrian Albania with the Greeks and the Romans". U: Perspectives on Albania, ur. Tom Winnifrith, St. Martin's Press, New York 1992;
   • Encyclopedia of Indo-European culture By J. P. Mallory, Douglas Q. Adams Edition: illustrated Published by Taylor & Francis, 1997 ISBN 1-884964-98-2, ISBN 978-1-884964-98-5.
7. ↑ Villar, Francisco (1996) (es). Los indoeuropeos y los orígenes de Europa. Madrid: Gredos. str. 313–314, 316. ISBN 84-249-1787-1. 
8. ↑ Mallory & Adams 1997: str. 9; Fortson 2004
9. ↑ ^{9,0 9,1} Demiraj, B.; Esposito, A. (2009). „Albanian”. u: Brown, Keith; Ogilvie, Sarah. Concise Encyclopedia of Languages of the World. Elsevier. str. 23. ISBN 978-0-08-087774-7. 
10. ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu Fortson390
11. ↑ "U toskijskom /a/ ispred nazala postao je srednji samoglasnik (shwa), a intervokalsko /n/ postalo je /r/. Ove dvije glasovne promjene utjecale su samo na predslavenski sloj albanskog leksika, tj. na izvorne riječi i posuđenice iz grčkog i latinskog jezika" (str. 23)": Concise Encyclopedia of Languages of the World By Keith Brown, Sarah Ogilvie Contributor Keith Brown, Sarah Ogilvie Edition: illustrated Published by Elsevier, 2008 ISBN 0-08-087774-5, ISBN 978-0-08-087774-7
12. ↑ Douglas Q. Adams (januar 1997). Encyclopedia of Indo-European Culture. Taylor & Francis. str. 9, 11. ISBN 978-1-884964-98-5. »Grčke i latinske posuđenice pretrpjele su većinu dalekosežnih fonoloških promjena koje su tako promijenile oblik naslijeđenih riječi,све покрали појма о животу немају козојебци dok slavenske i turske posuđenice ne pokazuju te promjene. Stoga je albanski jezik morao steći veći dio svog današnjeg oblika do trenutka kada su Slaveni došli na Balkan u 5. i 6. stoljeću nove ere [...] Posuđenice iz grčkog i latinskog jezika datiraju još iz stare ere [...] Čak i vrlo uobičajene riječi kao što su mik "prijatelj" (<lat. amicus) ili këndoj "pjevati" (<lat. cantare) potječu iz latinskog i svjedoče o širokom miješanju predalbanskih i balkanskih govornika latinskog tijekom rimskog razdoblja, otprilike od 2. stoljeća pne. do petog stoljeća nove ere.« 
13. ↑ "Dijalekatski se raskol na gegijski i toskijski dogodio u neko vrijeme nakon što se ova regija pokrstila u 4. stoljeću nove ere; kršćanske latinske posuđenice pokazuju toskijski rotacizam, kao što je toskijsko murgu "redovnik" (gegijski: mungu) od lat. monachus" (str. 392); Indo-European language and culture: an introduction By Benjamin W. Fortson Edition: 5, illustrated Published by Wiley-Blackwell, 2004 ISBN 1-4051-0316-7, ISBN 978-1-4051-0316-9
14. ↑ "Rijeka Škumbin u središnjoj Albaniji povijesno čini granicu između ta dva dijalekta, pri čemu stanovništvo na sjeveru govori varijantama gegijskog, a na jugu varijantama toskijskog dijalekta" (str. 23) Concise Encyclopedia of Languages of the World By Keith Brown, Sarah Ogilvie Contributor Keith Brown, Sarah Ogilvie Edition: illustrated Published by Elsevier,2008 ISBN 0-08-087774-5, ISBN 978-0-08-087774-7
15. ↑ Orel, Vladimir E. (1998). Albanian Etymological Dictionary. Leiden: Brill. ISBN 9004110240. 
16. ↑ V. i Hamp (1963): "Izoglosa je jasna u svim dijalektima koje sam proučavao, a koji obuhvaćaju gotovo sve moguće tipove. Mora biti relativno stara, odnosno potjecati iz post-rimskog vremena u 1. mileniju. Kao pretpostavka, čini se mogućim da ova izoglosa odražava širenje govornog područja, nakon naseljavanja Albanaca na približno njihovo sadašnje mjesto, tako da je govorno područje bilo presjeklo Jirečekovu liniju".
17. ↑ Euromosaic project (2006). „L'arvanite/albanais en Grèce” (fr). Brussels: European Commission. Pristupljeno 5.12.2016. 
18. ↑ „Archived copy”. Arhivirano iz originala na datum 21.1.2012. Pristupljeno 2.1.2012. 
19. ↑ „Robert Elsie”. The Albanian Language. 25.11.1972. Pristupljeno 17.1.2017. 
20. ↑ Demiraj & Esposito 2009: str. 23
21. ↑ Mai, Nicola. "The Albanian diaspora-in-the-making: media, migration and social exclusion." Journal of Ethnic and Migration Studies 31, no. 3 (2005): 543-561.
22. ↑ de Rapper, Gilles. "Albanians facing the Ottoman past: the case of the Albanian diaspora in Turkey." (2005).
23. ↑ Gkaintartzi, Anastasia, Aspasia Chatzidaki, and Roula Tsokalidou. "Albanian parents and the Greek educational context: Who is willing to fight for the home language?." International Multilingual Research Journal 8, no. 4 (2014): 291-308.