Kineski jezik

Kineski jezik 汉语 / 漢語, Hànyǔ; 华语 / 華語, Huáyǔ; 中國話 / 中国话, Zhōngguóhuà; ili 中文, Zhōngwén
Govori se u:	Kini, Tajvanu, Singapuru, Indoneziji, Maleziji i u ostalim kineskim zajednicama širom sveta
Regija:
Ukupno ljudi koji govore Kineski jezik:	1,3 milijarde
Rangiran po broju govornika u svetu:	1.
Jezička grupa: Klasifikacija:	sino-tibetanski Kineski
Status jezika
Zvanični jezik u:	NR Kini, Tajvanu, Singapuru
Regulisan od:	Komitet za rad na književnom i govornom jeziku (NR Kina), Savet za promovisanje mandarinskog kineskog (Tajvan i Singapur)
Kodovi kineskog jezika
ISO 639-1	zh
ISO 639-2	chi (B) / zho (T)
ISO 639-3	dijalekti: cdo - Istočni Min cjy - Đin cmn - Mandarinski cpx - Pu-sjen czh - Hui czo - Centralni Min dng - Dun-gan gan - Gan hak - Hakka hsn - Sjang mnp - Severni Min nan - Južni Min wuu - Vu yue - Kantonski och - Starokineski ltc - Srednji kineski

Kineski jezik (trad. kin. 漢語, uprošć. kin. 汉语, pin. Hànyǔ; trad. kin. 華語, uprošć. kin. 华语, pin. Huáyǔ; trad. kin. 中國話, uprošć. kin. 中国话, pin. Zhōngguóhuà; ili kin. 中文, pin. Zhōngwén) je jezik, odnosno jezična skupina koja čini dio sino-tibetanske porodice jezika.

Za kineski se često govori kako predstavlja jedan jezik, iako regionalne varijacije između različitih dijalekata često svojim opsegom odgovaraju razlikama među posebnim romanskim jezicima.

Računa se da jedna petina svjetskog stanovništva govori kineski jezik u jednoj od njegovih formi. Kineski jezik u svojoj standardnoj mandarinskoj formi predstavlja službeni jezik NR Kine, Tajvana, Hong Konga, Macaua, te jedan od službenih jezika u Singapuru i Ujedinjenim narodima.

U ostatku svijeta, zbog dominacije dijaspore iz južnih dijelova Kine, najčešći oblik kineskog jezika je kantonski dijalekt, iako se u posljednje vrijeme sve češće pojavljuje mandarinski i drugi oblici min dijalekata.