Nesopstvo

Dio serije članaka na temu
Budizam


Historija budizma
Darmičke religije
Kronologija budizma
Budistički sabori

Temelji
Četiri plemenite istine
Plemeniti osmokraki put
Pet pouka
Nirvāna · Tri dragulja

Ključni termini
Tri oznake bića
Skandha · Kozmologija · Dharma
Samsara · Rebirth · Shunyata
Pratitya-samutpada · Karma · Nesopstvo

Vodeće ličnosti
Gautama Buddha
Nagarjuna · Dogen
Budini sljedbenici · Porodica

Praksa i postignuća
Buddhastvo · Bodhisattva
Četiri stadija prosvjetljenja
Paramiji · Meditacija · Laici

Budizam po regijama
Jugoistočna Azija · Istočna Azija
Tibet · Indija · Zapad

Budističke škole
Theravāda · Mahāyāna
Vajrayāna · Rane škole

Tekstovi
Pali kanon
Pali Sutte · Mahayana Sutre
Vinaya · Abhidhamma

Komparativne studije
Kultura · Popis tema

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Nesopstvo (pal. anattā, sansk. अनात्मन् anātman) je temeljni pojam budističke filozofije koji označava nepostojanje trajnog sopstva, a u širem smislu nesuštastvenost.[1] Učenje o nesopstvu je specifično za budizam i ujedno najradikalnije Budino učenje.[2]

Budizam ne poriče empirijski doživljaj sopstva, ali se tvrdi da je on lažan i rezultat neznanja.[3] Kao i sve drugo, ono što nazivamo sobom prosta je lingvistička konvencija, koja nema stvarno postojanje.[4] Kako bi pokazao zabludu o sopstvu, Buda doživljaj sebe razlaže na činioce, dokazujući da nijedan činilac pojedinačno, ni u kombinaciji sa drugima, ne može biti smatran sobom.[5] Čoveka čini pet gomila: telo, opažaji, osećaji, tvorevine i svest. Jedinstvo, koje su druge škole nalazile u sopstvu (atman ili điva), budizam otkriva u toku svesnih momenata, koji se, ipak, stalno menja.[6]

Nesopstvo znači da u neprekidnom toku telesnih i umnih pojava koje nastaju i nestaju u čoveku nema nikakve suštine, odnosno da nema životnog principa koji je trajan. Čovek je kontinuirani proces koji ne ostaje isti ni dva uzastopna trenutka.[7] Buda je na mesto sopstva stavio niz stanja svesti, koja se javljaju sukcesivno, s tim što prethodno određuje sledeće i prenosi mu karmički naboj.[8] Ovaj naboj nije samo zbir iz prošlosti, već je snabdeven i moći projektovanja u budućnost. Tako je sačuvana moralna odgovornost, a izbegnuta hipoteza o postojanju duše. [8]

Učenje o nesopstvu se smatra specifično budističkim učenjem koje se ne nalazi u drugim filozofskim i religijskim sistemima.[7] Gotama Buda ovde stoji nasuprot čitave filozofske tradicije koja pretpostavlja da iza promenljivog tela i uma postoji nepromenljiva duša ili sopstvo.

  1. „Rečnik pali i budističkih termina”. Arhivirano iz originala na datum 06. 01. 2011. Pristupljeno 11. 03. 2009. 
  2. Budizam od A do Ž
  3. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu automatski generisano1
  4. Elijade 1996: str. 40–59
  5. Bhikkhu Bodhi, Razvijanje mudrosti
  6. Đuzepe Tuči, Istorija indijske filozofije. NOLIT, Beograd. 1982. pp. 68-84.
  7. 7,0 7,1 Njanatiloka, Budistički rečnik, Pešić i sinovi, Beograd, 1996.
  8. 8,0 8,1 Tuči 1982: str. 274

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search