Organizam

Ešerihija koli je čest primer prokariotskog mikroorganizma
Gljiva parazitira na drvetu

U biologiji, organizam jest složeni sustav organa ili sustava organa koji funkcioniraju skladno. Usklađen rad svih organskih sustava osigurava organizmu dovoljne količine hranjivih tvari i kisika koje krv donosi do stanica. Kisik i hrana organizmu osiguravaju potrebnu energiju za pokretanje tijela i rad mozga koji usklađuje rad svih organa. Sustav organa za izlučivanje osigurava oslobađanje nepotrebnih tvari iz tijela, a osjetila primaju podražaje omogućavajući mu vezu s okolišem.

Organizam je sa biološke tačke gledišta bilo koji povezani životni sistem. U ovu kategoriju potpadaju mikroorganizmi, biljke, gljive, životinje i arheje.[1] Svaki organizam u manjoj ili većoj meri ima mogućnost da oseti i odgovori na stimuluse (draži i nadražaje), da se razmnožava, raste i razvija, a ima i sposobnost homeostaze (samoodržavanja).

Organizmi se prema broju ćelija dele na jednoćelijske (unicelularne) i višećelijske (multicelularne). Prvi se sastoje od samo jedne ćelije koja obavlja sve životne funkcije. Pojedini jednoćelijski organizmi obrazuju kolonije, što dovodi do specijalizacije ćelija. Druga grupa je izgrađena od velikog broja ćelija, nekoliko biliona u slučaju ljudi. Takvi organizmi su višećelijski, a mogu biti na ćelijskom nivou organizacije (u slučaju plakozoa), dok drugi obrazuju tkiva, organe, organske aparate i sisteme organa.[2]

Prema uređenosti ćelijskog jedra (nukleusa), organizmi se dele na prokariotske i eukariotske. Prokariote sačinjavaju dva domena — bakterije i arhee. Njihova citoplazma je zrnasta i koliko-toliko jednakog sastava u svim njenim delovima. Eukariote čine treći domen, a karakteriše ih prisustvo membranom izdvojenog jedra oko kojeg se dodatno nalaze specijalizovane ćelijske organele, (kao što su mitohondrije kod životinja i biljki, i plastidi kod biljki i algi, sve od kojih se generalno smatraju da su izvedene iz endosimbiotskih bakterija).[3] sve sa ulogom obavljanja životnih procesa.[4]

Taksonomski gledano, organizmi se dele na tri prethodno pomenuta domena. Unutar ovih domena nalaze se i prema tradicionalnoj podeli ustanovljenih pet carstava — carstvo bakterija, carstvo protista, carstvo gljiva, carstvo biljaka i carstvo životinja. Samo bakterije su prokariote. Svi od nabrojanih organizama su ćelijski. Van svih dosad pomenutih kategorija nalaze se nećelijski organizmi, što su u stvari virusi.[4]

Pojam organizam potiče od grčke reči organismos (grč. ὀργανισμός), koja svoje poreklo vuče od takođe grčke reči organon (ὄργανον) u značenju oruđe, alat, instrument. Istu etimologiju imaju srodne reči poput organizacija.[5] U zavisnosti od potrebe za kiseonikom, mogu biti aerobni ili anaerobni. Van biološkog opisivanja organizama kao takvih, pod ovim pojmom se podrazumeva svaki samoodrživ (autonoman) i pravilno uređen entitet.[6]

Procenjuje se da je sadašnji broj vrsta na Zemlji u opsegu od 10 do 14 miliona,[7]od kojih je samo oko 1,2 miliona bilo do sad dokumentovano.[8] Procenjuje se da je izumrlo više od 99% od svih vrsta, što je preko pet milijardi vrsta,[9] koje su ikad živele.[10][11] Godine 2016, set od 355 gena iz poslednjeg univerzalnog zajedničkog pretka (LUCA) svih živih organizama je bio identifikovan.[12][13]

  1. Hine, RS. (2008). A dictionary of biology (6th izd.). Oxford: Oxford University Press. str. 461. ISBN 978-0-19-920462-5. 
  2. Petrov 2005
  3. Cavalier-Smith T. (1987). „The origin of eukaryotic and archaebacterial cells”. Annals of the New York Academy of Sciences 503: 17–54. Bibcode 1987NYASA.503...17C. DOI:10.1111/j.1749-6632.1987.tb40596.x. PMID 3113314. 
  4. 4,0 4,1 Šerban 2010
  5. „ὄργανον , τό, (ἔργον, ἔρδω)”. A Greek-English Lexicon. Pristupljeno 26. 10. 2013. 
  6. Organisms Machines and Thunderstorms. University of California Press. 2008. Pristupljeno 26. 10. 2013. 
  7. Miller & Spoolman 2012: str. 62
  8. Mora, C.; Tittensor, D.P.; Adl, S.; Simpson, A.G.; Worm, B. (2011). „How many species are there on Earth and in the ocean?”. PLOS Biology 9 (8): e1001127. DOI:10.1371/journal.pbio.1001127. PMC 3160336. PMID 21886479. 
  9. The Biology of Rarity: Causes and consequences of rare—common differences. 1996. ISBN 978-0412633805. Pristupljeno 26. 5. 2015. 
  10. Stearns, Stearns & Stearns 2000
  11. Novacek, Michael J. (2014). „Prehistory's Brilliant Future”. New York Times. Pristupljeno 25. 12. 2014. 
  12. Weiss et al. 2016: str. 16116
  13. Wade, Nicholas (2016). „Meet Luca, the Ancestor of All Living Things”. New York Times. Pristupljeno 25. 7. 2016. 

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search