Romantizam

Caspar David Friedrich, Lutalica iznad mora magle, 1818.

Eugène Delacroix, Sardanapalova smrt, 1827., orijentalistička tema ovog ulja na platnu inspirirana je Byronovim djelom Sardanapal.

Philipp Otto Runge, "Jutro" (Der Morgen), 1808.

Romantizam, umjetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Evropi krajem 18. vijeka, a u većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od 1800. do 1850. Djelomično je nastao kao reakcija na industrijsku revoluciju,^[1] društvene i političke norme iz doba prosvjetiteljstva i naučnu racionalizaciju prirode.^[2] Najviše je utjelovljen u likovnoj umjetnosti, muzici i književnosti, ali imao je i velik utjecaj na historiografiju,^[3] obrazovanje,^[4] i prirodoslovlje.^[5] Imao je također značajan i kompleksan utjecaj na politiku i, mada je većina razdoblja romantizma karekterizirao liberalizam i radikalizam, njegovi dugoročni i najznačajniji efekt bio je rast nacionalizma.

Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor estetskog doživljaja, dajući novi naglasak na osjećaje kao strahovanje, stravu i užas i strahopoštovanje, posebno ono koje se doživi kod suočavanja s novim estetskim kategorijama kao što je uzvišenost i ljepota prirode. Smatrao je narodnu umjetnost i drevne običaje plemenitima, ali je također vrlo cijenio spontanost, kao na primjer impromptu u muzici. U suprotnosti s idealima racionalizma u klasicizmu romantizam je ponovo oživio medievalizam^[6] davajući naglasak na umjetničkim i narativnim elementima općenito percipiranim kao autentično srednjovjekovnima u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana urbanizacija i industrijska revolucija.

Iako je romantizam proizašao iz njemačkog pokreta Sturm und Drang, koji je naglašavao intuiciju i emocije iznad prosvjetiteljskog racionalizma, neposredni faktori utjecaja bili su i događaji i ideologije proizašle iz Francuske revolucije. Romantizam je visoko cijenio dosege "herojskih" individualista i umjetnika, čiji su primjeri imali važan efekt u oplemenjivanju društva. Promicao je također maštu pojedinca kao kritički autoritet i instrument povećanja slobode naspram klasičnih obrazaca oblikovanja u umjetnosti. U prikazu ideja romantizma postojalo je jako pribjegavanje historijskoj i prirodnoj neizbježnosti Zeitgeistu. U drugoj polovici 19. vijeka, pojavio se pokret realizma kao dijametralna suprotnost romantizmu.^[7] Propadanje romantizma u tom razdoblju bilo je povezano s višestrukim društvenim procesima, od političkih promjena do širenja nacionalizma.^[8]

1. ↑ Encyclopædia Britannica. „''Romanticism''. pristupljeno 30. januara 2008., izvor: Encyclopædia Britannica Online”. Britannica.com. Pristupljeno 24. augusta 2010. 
2. ↑ Casey, Christopher (30. oktobar 2008.). „"Grecian Grandeurs and the Rude Wasting of Old Time": Britain, the Elgin Marbles, and Post-Revolutionary Hellenism”. Foundations. Volume III, Number 1. Arhivirano iz originala na datum 2009-05-13. Pristupljeno 14. maja 2014. 
3. ↑ David Levin, History as Romantic Art: Bancroft, Prescott, and Parkman (1967.)
4. ↑ Gerald Lee Gutek, A history of the Western educational experience (1987.), poglavlje 12
5. ↑ Ashton Nichols, "Roaring Alligators and Burning Tygers: Poetry and Science from William Bartram to Charles Darwin," Proceedings of the American Philosophical Society 2005. 149(3): str. 304. – 315.
6. ↑ PERPINYA, Núria. Ruins, Nostalgia and Ugliness. Five Romantic perceptions of Middle Ages and a spoon of Game of Thrones and Avant-garde oddity. Berlin: Logos Verlag. 2014.
7. ↑ "'osobita stvar,' nastavlja Bazarov, 'ovi smiješni stari romantičari! Dovedu svoj nervni sistem u stanje uzrujanosti i tada je, naravno, njihova ravnoteža rastrojena.'" (Ivan Turgenjev, Očevi i sinovi, poglavlje 4 [1862.])
8. ↑ JSTOR 901360
   Please expand by handRomantizam