Sociobiologija

Sociobiologija je naučna disciplina koja je nastala sredinom sedamdesetih godina 20. stoljeća, a ime je dobila od osnivača Edwardа Osbornеа Wilsonа. On ovu nauku definira kao „naučno proučavanje bioloških osnova svih oblika socijalnih ponašanja različitih vrsta organizama, uključujući i čovjeka”.[1][2][3]

Sociobiologija je hibridna naučna disciplina nastala saznanjima iz etologije (naturalističko proučavanje obrazaca ponašanja), ekologije (proučavanje odnosa između organizama u datoj okolini) i genetike, na osnovu koje je potrebno izvesti opšta načela bioloških odlika svih društava.[4][5] U predgovoru kasnijeg izdanja svog dela O ljudskoj prirodi Wilson navodi da je sociobiologija nastala u politički turbulentnom periodu u SAD, a sociobiološka stanovišta kosila su se s većinom prihvaćenih stanovišta o čovjeku i njegovoj prirodi: s teološkim pristupom – prema kojem je čovjek po prirodi dobro biće, a njegova priroda proizvod božjeg stvaralaštva – i s biheviorističkom doktrinom o praznoj ploči – prema kojoj je ljudska priroda potpuno plastična, a čovjek je rezultat odgoja i može biti oblikovan na različite načine. Sociobiološko stanovište o urođenoj ljudskoj prirodi i ograničenosti njenog oblikovanja predstavljalo je radikalan raskid s većinom pristupa u proučavanju čovjeka. Urođene razlike nisu bile politički popularna tema u periodu kada se veliki broj društvenih intelektualaca borio za emancipaciju manjina i žena i njihovu potpunu integraciju u američko društvo. Stoga je sociobiologija doživjela kritike s različitih strana, a naročito političke.[6]

Sociobiologija se bavi uporednim analizama životinjskih i ljudskih društava. Budući da ova disciplina počiva na temeljima genetičke evolucije, sociobiolozi tragaju za načinima na koji razne vrste socijalnog organiziranja utiču na prilagođavanje posebnih vrsta povoljnim okolnostima, prvenstveno opasnostima na koje nailaze u okruženju.[7] Sociobiologija proučava genetički uticaj na društveno ponašanje kod različitih vrsta koje su nastale i razvile se kroz darvinističke mehanizme prirodne selekcije. Wilson je smatrao da je ova disciplina svojevrsno proširenje populacijske biologije i evolucijske teorije na društvenu organizaciju. Značajni problemi kojima se disciplina bavi vezani su za agresivnost, odnose između spolova i seksualni odabir, značaj roditeljskih uloga i ženskih reproduktivnih strategija, značaj roditeljske brige i roditeljske manipulacije, sukobe među generacijama i spolovima, veze između srodnika, altruizam i recipročni altruizam. Wilson je smatrao da nije pitanje da li je ljudsko društveno ponašanje genetički uslovljeno, nego u kojoj mjeri.[8] Wilson smatra da sociobiologija ne dokumentira puki genetički determinizam ljudskog ponašanja, nego da istražuje uticaj gena kao jedinica nasljeđivanja na psihološke, etološke i socijalne fenomene koje karakteriziraju živa bića.

Tako shvaćena teorija primjenjiva je na ponašanje jedinki u istoj mjeri kao što je primjenjiva na psihologiju. Pretpostavlja se da je uticaj gena značajan za ponašanje koje rezultira reproduktivnim uspjehom jedinki. Sociobiologija je s vremenom postala empirijski utemeljena nauka. Pretpostavke da se bića ponašaju maksimalizirajući vlastitu podobnost potvrđene su uz neke izuzetke, dok su neki dijelovi ljudskog ponašanja i dalje sporni.[9] Sociobiolozi se ne usmjeravaju samo na proučavanje ljudske društvenosti; znatan dio sociobiologa posmatra fenomen društvenosti kao pojavu koju dijele mnoge životinjske vrste, a društveno ponašanje obezbjeđuje im lakše savladavanje prepreka, a time i opstanak u datim habitatima. Mnogi sociobiolozi specijaliziraju se za proučavanje posebnih životinjskih vrsta, a njihova znanja često nisu korisna za široke generalizacije.[10]

  1. Tucić 1999: str. 154
  2. Freedman, Daniel G. (januar 1985). „Sociobiology and the human dimension”. Ethology and Sociobiology 6 (2): 121–122. DOI:10.1016/0162-3095(85)90006-8. ISSN 0162-3095. 
  3. Dennett, Daniel (1995). Darwin's Dangerous Idea. Simon and Schuster. str. 453–454. ISBN 978-0140167344. 
  4. Polšek 1999
  5. „The Social Insects”, Sociobiology (Harvard University Press): pp. 397–437, 24. 3. 2000, ISBN 978-0-674-74416-5, pristupljeno 26. 5. 2020 
  6. Wilson 2007
  7. Wilson 1996b
  8. Polšek 1997
  9. Barash 1997
  10. Kitcher 1997

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search