Tradicionalno kinesko pismo (trad. kin. 正體字 / 繁體字, uprošć. kin. 正体字 / 繁体字, pin. Zhèngtǐzì / Fántĭzì) ili tradicionalni kineski znakovi, su izrazi koji se koriste za dva standardna seta za tiskana kineskih slova. Moderni oblik kineskih slova se prvi put pojavio s kancelarijskim pismom za vrijeme dinastije Han, te je bio manje-više stabilan od 5. vijeka za vrijeme Južnih i Sjevernih dinastija. Izraz "tradicionalan" se koristi u kontrastu prema tradicionalnim znakovima još jednog standardiziranog seta — pojednostavljenim kineskim slovima koje je standardizirala vlada Narodne Republike Kine od 1950-ih.
Tradicionalni znakovi se službeno koriste u Tajvanu, Hong Kongu i Macauu. Među prekomorskim kineskim zajednicama (osim Singapura i Malezije), također dominiraju tradiciopnalni znakovi.[1] Nasuprot tome pojednostavljeno kinesko pismo se koristi u službenim spisima matične Kine, Singapura i Malezije. Debata o tradicionalnom i pojednostavljenom pismu dugo traje među kineskim zajednicama.
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search