Glikoprotein

N-vezana proteinska glikozilacija (N-glikozilacija N-glikana) na Asn ostatku (Asn-x-Ser/Thr motivima) u glikoproteinima.[1]

Glikoproteini su proteini koji sadrže oligosaharidne lance (glikane) kovalentno vezane za polipeptidne bočne lance. Ugljeni hidrati se vezuju za protein tokom kotranslacionih ili posttranslacionih modifikacija. Taj proces je poznat kao glikozilacija. Izlučeni ekstracelularni proteini su često glikozilovani. U proteinima čiji se segmenti nalaze u ekstracelularnom prostoru, spoljašnji segmenti su takođe glikozilovani. Glikoproteini su često važni integralni membranski proteini, koji učestvuju u međućelijskim interakcijama. Glikoproteini se takođe formiraju u citosolu, ali su njihove funkcije i način na koji se formiraju te modifikacije manje poznate.[2] Nasuprot tome, klasična sekretorna glikozilacija može biti strukturno bitna. Na primer, inhibicija asparagin-vezane, tj. N-vezane, glikozilacije može sprečiti pravilno savijanje glikoproteina i puna inhibicija može biti toksična za pojedinačnu ćeliju. Nasuprot tome, poremećaj procesiranja glikana (enzimsko uklanjanje/dodavanje ostataka ugljenih hidrata u glikan), koji se javlja i u endoplazmatskom retikulumu i u Golgijevom aparatu, je neophodan za izolovane ćelije (kao dokaz preživljavanja sa inhibitorima glikozida), ali može dovesti do ljudske bolest (urođeni poremećaji glikozilacije) i može biti smrtonosan u životinjskim modelima. Stoga je verovatno da je fina obrada glikana važna za endogenu funkcionalnost, kao što je razmena ćelijama, ali da je to verovatno bilo sekundarno u odnosu na njegovu ulogu u interakcijama domaćin-patogen. Čuveni primer ovog poslednjeg efekta je ABO sistem krvnih grupa.

Takođe je poznato da se glikozilacija javlja na nukleocitoplazmatskim proteinima u obliku O-GlcNAc.[3]

  1. ^ Ruddock & Molinari (2006) Journal of Cell Science 119, 4373–4380
  2. ^ Funakoshi Y, Suzuki T (2009). „Glycobiology in the cytosol: The bitter side of a sweet world”. Biochim. Biophys. Acta. 1790 (2): 81—94. PMID 18952151. doi:10.1016/j.bbagen.2008.09.009. 
  3. ^ Gw, Hart (2014-10-27). „Three Decades of Research on O-GlcNAcylation - A Major Nutrient Sensor That Regulates Signaling, Transcription and Cellular Metabolism”. Frontiers in endocrinology (на језику: енглески). PMID 25386167. Приступљено 2020-06-01. 

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search