Svjetlost

Spektar elektromagnetskih valova s istaknutim dijelom vidljive svjetlosti.

Boje vidljive ljudskom oku

Boja raspon valnih duljina frekvencijski raspon
crvena ~ 625 – 740 nm ~ 480 – 405 THz
narančasta ~ 590 – 625 nm ~ 510 – 480 THz
žuta ~ 565 – 590 nm ~ 530 – 510 THz
zelena ~ 500 – 565 nm ~ 600 – 530 THz
cijan ~ 485 – 500 nm ~ 620 – 600 THz
plava ~ 440 – 485 nm ~ 680 – 620 THz
ljubičasta ~ 380 – 440 nm ~ 790 – 680 THz
Sunčevoj svjetlosti je potrebno 8 minuta i 19 sekundi da bi stigla do Zemlje (udaljenost od 150 milijuna kilometara).
Sunce je osnovni ili primarni izvor svjetlosti.
Bliža strana Mjeseca koju stalno vidimo sa Zemlje.

Svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje je vidljivo ljudskom oku. Ljudsko oko u prosjeku može vidjeti svjetlost s valnom duljinom u rasponu od 380 do 780 nm (vidljiva svjetlost), koje ljudsko oko razlikuje kao boje, od ljubičaste s najmanjom do crvene s najvećom valnom duljinom.[1] Svjetlost u širem smislu uključuje i ultraljubičasto i infracrveno zračenje.

Kao i sve ostalo elektromagnetsko zračenje, svjetlost se širi konačnom brzinom c (brzina svjetlosti), koja u vakuumu iznosi:

U prozirnim materijalima brzina svjetlosti je manja i mijenja u omjeru:

gdje je: n - indeks loma za određeni materijal. Indeks loma ovisi o frekvenciji svjetlosti i uvijek je veći od jedinice. Prema relativističkoj fizici brzina svjetlosti u vakuumu univerzalna je konstanta, jednaka u svim sustavima, bez obzira na njihovu relativnu brzinu. Ona je ujedno najveća moguća brzina širenja signala.[2]

  1. Cecie Starr. 2005. Biology: Concepts and Applications. Thomson Brooks/Cole. ISBN 053446226X
  2. svjetlost. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2017.

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search