Bojilo

Bojila za tekstil (Marrakech, Maroko).
Indigo dobiven iz biljke indigovke.
Purpurno obojene tkanine.
Svjetlosti različitih valnih duljina (boja) upadaju u bojilo. Ovo bojilo upija crvenu i zelenu svjetlost, ali odbija plavu, stvarajući plavu boju bojila.
Primjeri nekih organskih molekula.
Pomak područja apsorpcije svjetlosti prema većim valnim duljinama.
Konjugirani lanci s dušikovim i kisikovim atomima.
P-nitrotoluen (V) je vrlo slabo svijetložuto obojen, dok je p-nitranilin (VI) narančastožut, a njegov kation (VII) svijetložut.
Boja se produbljuje kad je usamljeni elektronski par olabavljen prisutnošću negativnog naboja.
Listovi mijenjaju boju u jesen jer se njihovi kromofori (molekule klorofila) razgrađuju i prestaju upijati (apsorbirati) crvenu i plavu svjetlost.[1]
Alizarin je jedna od najstarijih i najviše upotrebljavanih prirodnih boja, koja se od davnina dobivala iz korijena broća - bojadisarski broć (lat. Rubia tinctorum).
Uzorak bakrenog ftalocijana, koji pokazuje snažnu boju svojstvenu za razne oblike ftalocijanina.
Zbirka prvih upotrebljivih umjetnih anilinskih boja (Tehničko sveučilište u Dresdenu).
Metil narančasta ili metil oranž se u obliku otopine često koristi kao pH indikator.
Hematoksilin u prahu.
Fuksin u vodenoj otopini.
Većina močilnih bojila sadrži u orto- ili peri-položaju ili dvije hidroksilne grupe, ili dvije karboksilne grupe, ili jednu hidroksilnu i jednu karboksilnu grupu.
Bojila iz reda azo-spojeva.
Alcijan plavo močilo koje naglašava vrpčaste stanice Barrettovog jednjaka.
Umjetno plavo bojilo ili jarko plava E 133.
Sok od jagode obojen s E129 Allura crvenim bojilom.
Kurkumin u prahu (E 100).
Etiopska djevojka s obojenom kosom od kane.
Leejevo močilo koje se koristi u stanicama žučnog mjehura.
Bakar(II) acetat se od davnina koristio kao fungicid i zeleno bojilo.
Jedna od prvih anilinskih boja bila je ljubičasti mauvein.
Krunidbeni plašt Rogera II. od Sicilije, svila obojena grimizom i ukrašena zlatnim nitima i biserima (Kraljevska radionica, Palermo, Sicilija, 1133. – 1134. - "Kunsthistorisches Museum", Beč).
Sudan I bojilo u prahu.
Kongo crvenilo je azo-bojilo koje se upotrebljava pH indikator jer u prisustvu kiselina poplavi.
Nitro-bojilo dobiveno iz pikrinske kiseline (Tehničko sveučilište u Dresdenu).
Auramin O u vodenoj otopini.
Francuski sir Mimolette koji koristi kao prehrambeni aditiv biksin (E 160b).
Crvenim alizarinom obojena riba lat. Nematistius pektoralis i osvijetljena fluorescentnom svjetlošću.
Malahitno zelena.
Fluorescein.
U području histologije, eozin Y je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko bojilo.
Rodamin u vodi.
Epitelna stanica usta prekrivena bakterijama obojena akridinskom narančastom. Stanična jezgra u zelenoj, a genetski materijal bakterija u narančastoj.
Tvar fluorescein fluorescira zeleno izložena ultraljubičastom zračenju.
Otopina safranina.
Nilsko plava u vodi; s lijeva na desno: pH 0, pH 4, pH 7, pH 10, pH 14.
Karmin se koristi i kao boja za ruž za usne.
Primjer majice s hiperkolorom (leukoindigo). Sušilo (fen) je korišteno za promjenu plave u tirkiznu.
Bakterije obojene kristalno ljubičastom.
Oenin se nalazi u ljusci tamnih vrsta grožđa.

Bojilo je organska tvar koja se upotrebljava za bojenje tekstila, kože, krzna, papira, polimernih materijala (plastike), živežnih namirnica (hrane), farmaceutskih preparata i slično. Za razliku od boja i lakova, koji se u tankom sloju nanose na površinu materijala, bojila ulaze u materijal, tvore s njim kemijsku vezu, vežu se fizikalno (privlačnim silama) ili unutar materijala tvore netopljive spojeve. Njihova je primjena bila poznata prije više tisuća godina (indigo u Egiptu, Kini i Indiji, purpur na Kreti). Prirodna bojila bila su tijekom mnogih stoljeća glavna bojila za bojenje tekstila, a tek u drugoj polovici 19. stoljeća razvijaju se sintetska bojila.

Nositelji su obojenosti u bojilu kromofori, svojstvene nezasićene atomske skupine (na primjer azo, nitro, nitrozo, karbonilna), koje su obično povezane s aromatskim jezgrama i pospješuju mezomeriju u konjugiranom sustavu. Osim što treba sadržavati kromofor, neka kemijska tvar može biti bojilo u tehničkom smislu ako postoji mogućnost da se veže i ugradi u materijal.[2]

Bojila su kemijske tvari koje apsorbiraju (upijaju) svjetlost u vidljivom dijelu spektra te su stoga obojene, a imaju sposobnost da boje tekstilna vlakna ili druge materijale manje ili više trajno, ulazeći s obojanim materijalom u kemijsku vezu ili vežući se na nj stalnim fizičkim silama.[3]

  1. Kräutler, Bernhard. 26. veljače 2016. Breakdown of Chlorophyll in Higher Plants—Phyllobilins as Abundant, Yet Hardly Visible Signs of Ripening, Senescence, and Cell Death. Angew. Chem. Int. Ed. 4882 (55): 4882–4907. doi:10.1002/anie.201508928. PMC 4950323. PMID 26919572
  2. bojila. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
  3. "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search